Pročelnik Zmajskog stola u Splitu Andro Krstulović Opara, Zmaj splitski IV i njegov zamjenik Milivoj Bratinčević Zmaj Putaljski II u subotu su položili cvijeće i zapalili svijeću ispred brončanog poprsja fra Bernadina Sokola na rivi u Kaštel Sućurcu. Uz članove Družbe, ovom hvalevrijednom događaju nazočio je i dr. Mihovil Biočić, ugledni hrvatski intelektualac koji je, zajedno s Milivojem Bratinčevićem, pridonio da istina o fra Bernadinu Sokolu iziđe na vidjelo.
Naime, Družba „Braća Hrvatskog Zmaja“ tradicionalno obilježava 20. svibanj – rođendan fra Bernardina Sokola, Zmaja Putaljskog, hrvatskog velikana i prvog mučenika Družbe rođenog davne 1888. godine u Kaštel Sućurcu. U franjevački red stupio je godine 1905. godine. Za svećenika je zaređen 1912. Kao glazbeni talent u dvadesetim godinama prošloga stoljeća, tada već svećenik, upućen je na studij u Austriju i na Glazbenoj akademiji u Beču – Klosterneuburgu stekao je visoku glazbenu diplomu, potom je malo kasnije i u Rimu – na Papinskom institutu za crkvenu glazbu – stekao ono što se danas zove magisterij iz crkvene glazbe.
U Rimu je stekao i doktorat iz teologije. U našim hrvatskim crkvenim krugovima bio je tada jedan od najobrazovanijih glazbenika u Hrvatskoj. Zbog te visoke naobrazbe bio je profesor na Teološkom fakultetu u Zagrebu. U svojem skladateljskom radu – kako su tvrdili i kako tvrde današnji muzikolozi – o. Sokol je bio na tragu suvremenih europskih zbivanja i ostvario je vrijedan opus u crkvenoj i svjetovnoj glazbi prve polovice dvadesetoga stoljeća u Hrvatskoj s pojedinim djelima koja nadilaze funkcionalne okvire i čine značajan doprinos hrvatskoj umjetničkoj glazbi tridesetih.
Od 1929. do 1941. objavio je 80 svezaka zbirki za crkvenu i svjetovnu glazbu Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. U tom nizu tiskao je i Glazbene monologe, koje je sam opisao kao „25 svezaka sa 125 većih ili manjih sastavaka: za malu, srednju i veliku djecu, tj. mladež, mušku, žensku i mješovitu“. U tom glazbenom nizu je i jedanaest Angelusa. Sokol je još za života uvršten u hrvatske i neke strane glazbene leksikone.
U Zagreb je ponovno otišao 1941., kako bi lakše nastavio svoj izdavački glazbeni projekt. U tome ga je spriječila bolest, ali i ratne neprilike, pa se na Badiju vratio u veljači 1944. Tu su ga lažno optužili da je odao partizane, pa su ga partizani u noći 28. rujna 1944. uhitili i odveli iz samostana, utopivši ga u more između Badije i Orebića.
Par dana poslije, more mu je izbacilo tijelo na plažu na plažu Trstenica kod Orebića, gdje ga je skupina mještana pokopala u blizini obale, ali su komunisti ubrzo zameli to mjesto te se do danas nije pronašao njegov grob. Komunistička država je Sokola i njegova djela obavila velom stroge šutnje, što je trajalo sve do osamostaljenja RH.
- Takvog svjedoka vjere i domoljublja, i takvoga glazbenika, nije se moglo ostaviti u šutnji. Uspostavom RH odmah se pomišljalo na očitovanje fra Bernardina. Već početnih devedesetih godina počelo se izvoditi Sokolova glazbena djela. Godine 1994., u listopadu, o fra Bernardinu je održan komemorativni i stručni skup u Kaštel Sućurcu. Hrvatski mediji, i to oni koji donose svjetlost i istinu za koju je život dao fra Bernadin Sokol, prenijeli su ovu vijest… Isto tako, kao što Fra Bernadin Škunca, Zmaj od Punte mira i doživotni počasni Predsjednik Hrvatskog društva dr. fra Bernardin Sokol, često voli reći, Družba „ Braća Hrvatskog Zmaja“ pomogla je i pomaže da „Sokol ponovo leti“ – navodi Zmajski stol Split.
Izvor: Zmajski stol u Splitu
