BEZ JEDINSTVENE KARTE ZA VOŽNJU VLAKOM I AUTOBUSOM NE IDEPosljednja dva ljeta, prvi put u životu sam pomislila kako je bolje živjeti iznad magistrale, u Radunu, nego u „selu“. Sigurno se pitate što bi to čovjeka (upućenog u kaštelanske prilike) nagnalo na takav neobičan zaključak. E, pa, sjetite li se onih gužvi, kolona i radova na cesti, onda znate kako je bilo putovati prema Splitu, osobnim automobilom ili 37-om, svejedno.
A sad zamislite verziju tog putovanja koja traje upola kraće, klimatiziranim prijevoznim sredstvom u kojemu ste čak mogli pristojno sjediti, bez brige oko vožnje, gužve i parkinga i stići praktički na Rivu, sve za desetak kuna. Zvuči kao priča iz neke metropole, ali istina je, tako su naime u Split stizali oni koji su se odlučili za vožnju tzv. prigradskim vlakom na liniji Kaštel Stari - Split.
Prije dvije godine vlak povezao Kaštela i Split
Kada je prije dvije godine, točnije 6. prosinca 2006. u 10 sati, u promet puštena prva lokomotiva na ovoj liniji, sve su kamere i nade bile uperene u nju. Kaštelani su se pitali hoće to biti rješenje problema koji godinama raste, državni mediji su se raspisali o problemima turista koji zbog prometnih čvorova kasne u Zračnu luku, a oni koji gledaju još dalje, vidjeli su u tome početak neizbježnog procesa koji čeka svaki veliki grad - usvajanja navika korištenja javnog prometa.
Naime, na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu 2007. prijevoz i zagađenje nastalo korištenjem osobnim automobilima proglašeni su glavnim problemima gradova. Stručnjaci su stoga najavili izgradnju masovnih sredstava javnog prijevoza kao prioritet gradova, naglasivši kako dobro funkcionirajući sustav prijevoza određuje i ekonomsku privlačnost jednog grada. Ukoliko ekološkim prednostima korištenja željeznice pribrojimo i sigurnosne, te činjenicu da su trajektna luka i autobusni kolodvor u Splitu doslovno sljubljeni uz željeznički, nije teško shvatiti euforiju kojom se ovom projektu predviđala perspektivna budućnost.
Nova stajališta
U međuvremenu su, u suradnji HŽ-a i Kaštela, izgrađena nova stajališta, sređeni pristupni putovi i parkirališta, a stare čekaonice „ušminkane“ do neprepoznatljivosti. Prema posljednjim informacijama koje smo saznali od menadžera Glavne regionalne jedinice HŽ-a, Ivana Liovića, u pripremi je i otvaranje stajališta u Solinu, kod Peveca i kod suda, a planira ih se ukupno 18 kako bi prigradska željeznica bila u punoj funkciji.
Grad Kaštela je ubrzo nakon uvođenja linije počeo subvencionirati mjesečnu kartu za učenike i studente, tako da istu iz Kaštel Starog, umjesto 172 , plaćaju 90 kuna.
Zašto se onda učenici još uvijek gužvaju u autobusu, vozeći se duplo duže i skuplje?
Tepajući ovoj liniji kao prvom metrou u Hrvatskoj koji će rasteretiti jednu od najfrekventnijih hrvatskih prometnica, mediji kao da su zaboravili na jednu stavku - putnike. Putovanje vlakom iz Kaštel Starog do Splita košta 10 kuna i 50 lipa. Autobusna karta na istoj relaciji košta 16 kuna (dvije kupljene na kiosku 25 kuna). Skupina koja se koristi uslugama javnog prijevoza svakodnevno, kupit će mjesečnu kartu. To su u prvom redu učenici i studenti, njih će vožnja vlakom mjesečno stajati 90 kuna na istoj relaciji, a autobusom više nego dvostruko - 210 kuna! Vožnja autobusom na istoj relaciji traje dvostruko duže nego vožnja vlakom.
Ipak, teško da ćete doživjeti civilizirano putovanje u vrijeme kada se učenici vraćaju i odlaze u Split, a vlakovi i dalje voze poluprazni. Zašto?
Jedinstvena karta za vožnju vlakom i autobusom
Prvi i osnovni problem je nepostojanje jedinstvene karte za vožnju vlakom i autobusom. Ova dva prijevozna sredstva nisu konkurencija u praktičnom smislu, nego upravo suprotno, nadopunjuju se: putnik vlaka, na putu ka školi ili poslu, u većini slučajeva treba presjedati na autobus. Idealno bi dakle bilo kada bi mogli kombinirati oba načina vožnje, kao što je to slučaj u Zagrebu i mnogim gradovima, koristeći jedinstvenu voznu kartu. Nažalost, u dvije godine ovo pitanje nije riješeno, a po posljednjim informacijama koje smo saznali iz Gradskog poglavarstva, novosti nema.
Na naš upit o ovom problemu, iz HŽ-a smo dobili sljedeći odgovor: „Gradski autobusni prijevoznik - Promet Split d.o.o., nije spreman bez jasnog stava gradova - osnivača, prvenstveno Splita, postići dogovor sa HŽ-a oko jedinstvene prijevozne karte, koja je ključna za daljnji razvoj i jačanje javnog i prigradskog prijevoza. Gradonačelnik grada Kaštela g. Ivan Udovičić i Župan Splitsko - dalmatinske županije g. Ante Sanader podupiru taj projekt. Njihova potpora i iskazani interes daju nam za pravo vjerovati da će i ostali gradovi, a tu se misli prvenstveno na Split i Solin pratiti njihov primjer i dogovor učiniti mogućim“.
Dakle, za sada, ništa od jedinstvene karte.
Red vožnje
Drugi problem je red vožnje. Od uvođenja prigradskog vlaka red vožnje se neznatno mijenjao i prilagođavao sugestijama korisnika. Kako saznajemo od redovitih korisnika, najviše se putuje prvim vlakom u 7.06 sati. Međutim, prema mnogima koji su upućeni u problematiku, u vrijeme kada s obližnje autobusne stanice za Split odlazi autobus pun putnika, oko 5.20 ujutro, jedan vlak u smjeru Splita bi itekako bio poželjan.
S druge strane, zadnja vožnja na ovoj liniji nije dobar primjer iskoristivosti u uvažavanja potreba putnika. Znamo da netko iz Zagreba u ovome ne bi vidio razlog zbog kojeg vlak vozi bez putnika, ali mi se stvarno pitamo koga bi mogao voziti vlak u 22 sata i 47 minuta prema Splitu? Kaštelane koji se mogu vratiti kući sljedećim vlakom za osam sati ili autobusom koji s drugog kraja grada kreće za sat vremena? Splićane koji se vraćaju iz večernje šetnje Radunom? Kamo sreće!
Za sada bi bilo bolje da je situacija obrnuta, da u 21 sat i 30 minuta, u vrijeme polaska zadnjeg vlaka iz Splita, možete eventualno otići u Split, a da se u ovaj kasniji sat (22.47) možete vratiti kući, iz Splita u Kaštela. Međutim, moramo priznati i objektivne, tehničke okolnosti željezničkog prometa poput propusne moći pruge koje nisu istovjetne s cestovnim i zato je vozni red vlakova teže prilagoditi putnicima.
A panorama?
Ipak, ni vozni red, ni pitanje udaljenosti dijela stanovnika Kaštela od željezničkih postaja, ne stoje na putu ovom projektu kao problem jedinstvene vozne karte. A toliko toga objektivnog i subjektivnog je na strani vožnje vlakom. Od svega spomenutog, zaboravila sam i najljepše: panoramu Kaštelanskog zaljeva, Splita, Čiova... Dajmo im da vide!
