KAD VATRA GUTA Godine rada po zvizdanu, znoj i žuljevi nestali u nekoliko satiKAŠTELA - Motika, žuljevite ruke, sunce koje peče i vode na kap - tako ukratko izgleda život poljoprivrednika u maslinicima i vinogradima u Kaštelima. Bremenite grane prepune zelenih uljastih plodova, trsovi s nedozrelim grožđem, sav trud, sati rada i proliveni znoj u nekoliko sati postali su pepeo. Tako danas izgledaju kaštelanska polja.
Brojke su u životu najčešće relativna stvar. Pokazuje to i slučaj kaštelanskih poljoprivrednika koji su od županije zatražili proglašenje elementarne nepogode zbog osam i pol milijuna kuna štete od požara što su početkom rujna poharali Sućurac, Štafilić i Novi. Može li to nadoknaditi vrijednim ljudima štetu? Teško.
Oteta zemlja
Golim rukama otimali su od krša zemlju, bez mehanizacije koja na tako teško pristupačna mjesta ne može doći. Višegodišnji je trud u prah pretvorila igra 15-godišnjaka koji je prije sumraka na nekoliko mjesta zapalio travu podno brda Sveti Nofar iznad Rudina. Vatra je nošena burom pustošila hektar po hektar. Spaljeno je više od 300 hektara terena. Stavljena je pod nadzor tek u rano jutro. Plantaže maslina, loze i ostalih kultura pretrpjele su strahovitu štetu.
Umirovljeni domar aerodromske zgrade, 63-godišnji Ivan Mornar, štetu na svojoj zemlji procjenjuje na milijun kuna. Uništeno mu je 600 trsova u vinogradu, stabla maslina, trešnji, badema...
- Velik je problem neobrađena zemlja u susjedstvu. Šikara plane u čas, nema od toga spasa - kazao je Mornar.
Teren mu je već gorio prije dvadeset godina. Dobio je tad iz Jadra masline da obnovi fond, no sad su izgorjele.
Kaštela kao Kalifornija
Kaštela su pravi mali raj na zemlji. Život kaštelanskih poljoprivrednika nalikuje na onaj u Kaliforniji. Samo što se manje zaradi. A kao i tamo, nikad ne znaš kad će udariti nepogoda, tamo potres, a u nas požar.
- Bilo je strašno, branili smo zemlju sami, bez pomoći vatrogasaca. Na ruke, granama brnistre, bez vode... Udri, tuci po vatri! Spasi koliko i što možeš. Samo gledaš kako će vatra sve progutat. Već san se bija pomirija sa sudbinom. Pase sam pustija, uzea san kokoši da ću i prinit na sigurno, ali ko će to. Nije se moglo ništa učinit, samo čekat milost da vitar odnese vatru na neku drugu stranu. Zamalo san poludija, koliko muke gledat kako gori - rekao je Mornar.
I sad je neizvjesno što će biti s urodom. Nešto je kultura preživjelo, ali su posljedice ostale. Visoka temperatura spržila je lišće, iscrpila vodu iz plodova. Loza je poremetila ciklus, bacila je proljetnu mladicu.
- Nema ništa od toga - kazao je Mornarov susjed i vršnjak Luka Pera, koji se tek neki dan vratio na zemlju. Muka mu je bila i gledati što mu je ostalo nakon požara. Nekim su čudom njegove biljke uglavnom preživjele, ali mu je vatra uništila kućicu na obližnjem vrhu. Vitalni i još aktivni vozač Hitne pomoći odbija klonuti duhom, a njemu i ostalima svesrdno pomaže i bodri ih pruža direktor zadruge Ante Vuletin. S uzvisine se lijepo vidi polje. I izgorene parcele Uroša Kuzmanića, Petra Maljkovića, Vinka Jurlića...
Nitko se ne brine za djedovinu
- Najveći je problem što nema protupožarnih putova - tvrde Mornar i Pera. Gasitelji uskim makadamskim putovima ne mogu do njihovih terena. Lokalna zajednica trebala bi više pomoći. No, kao i obično, s mnogo se vlasnika teško dogovoriti. Ne mogu svi ni obrađivati zemlju, a tko će se odreći djedovine. Samo, ako je prisiljen, rekli su naši sugovornici.
Unatoč problemima život ide dalje. Na plantaži Ivana Medića bere se sorta babica. Preko puta su "Kaštelanski staklenici". S njihova se otpada još dimi. U Sućurcu je, nekoliko dana nakon požara u Štafiliću, izgorjela šuma koju su Kaštelani htjeli proglasiti zaštićenim područjem jer je ona za njih isto što i Marjan Splićanima. Ove su godine izvukli najdeblji kraj.
Izvor: Večernj list
