Na području Kaštel Gomilice nalazi se Osnovna škola kneza Trpimira koja je ovih dana proslavila 50-ti rođendan. Tim povodom razgovarali smo s ravnateljem škole Zoranom Vukićem, koji posljednjih 6 mjeseci obnaša funkciju ravnatelja. Inače profesor tehničke kulture, u školi radi dugi niz godina i vrlo dobro poznaje probleme s kojima se škola nosi. Iako je izazova mnogo, osnovni motiv mu je, kaže ostaviti pozitivan trag.
Već se dugi niz godina govori o nužnom proširenju škole koja trenutno obuhvaća 895 učenika i kolektiv od 90 učitelja. Školi gravitiraju djeca dvaju Kaštela-Gomilice i Kambelovca. Imate li u pripremi dokumentaciju proširenja ili nadogradnje prostora škole?
Nedavno sam na sastanku Vijeće roditelja iznio da bi želio proširiti nogostup s jugoistočne strane škole da se tim putem može proći s kolicima, ali evo iz medija sam saznao da se na tom zemljištu škole planira izgradnja Doma zdravlja. Svjestan sam da je teško procijeniti jesu li važnije obrazovno- odgojne potrebe djece ili zdravstvena skrb. No osnivač, u ovom slučaju Županija je trebala barem uključiti nas u planove o izgradnji ustanove za javne svrhe. Ovako iz medija doznajemo da se prostor na koji bi se zapravo škola mogla proširiti planira za drugu namjenu.
Proširenje škole samo je jedan od problema s kojima se kao ravnatelj susrećete. Saniranje postojećeg stanja zapravo je svakodnevni posao bez da išta drugo radite.
Da evo ove godine iz proračuna Grada Kaštela dobili smo oko 300 tisuća kuna i promijenili dio polomljenih prozora i okvira, sanirali smo dio krova na nadograđenom novijem dijelu škole. Uspjeli smo malo urediti okoliš škole i uz pomoć roditelja zbrinuti masline. Nakon dugo godina konačno je škola spojena na sustav kanalizacije. No zapravo školi je potrebna detaljnija obnova. Gotovo svaka učionica, svaki dio škole vapi za obnovom. Kao ravnatelj odgovoran sam za sigurnost učenika i nastavnika, a sredstava su nam ograničena. Škola nema izvora prihoda iz kojeg se može financirati takva obnova. Recimo i školska dvorana koja bi eventualno mogla biti dana na korištenje sportskim kubovima, kod nas ne ispunjava niti osnovne potrebe učenika. Nemamo prostora da se koristi izvan školske nastave. Jedva uspijevamo očistiti dvoranu za naše učenike, a kamoli dodatno nakon što bi dvorana bila u upotrebi nakon nastave.
Kao moguće rješenje, naveli ste primjer Grada Makarske koji je preuzeo brigu o školama na svojem području i sada Grad njima upravlja. Isti model predlažete i za Kaštela, koja na svojem području imaju 5 osnovnih škola.
Smatram da je to prioritet ako želimo pomak u školstvu. Županija ne može pratiti 120 škola o kojima trenutno brine. Sredstva za zaposlenike osigurana su kroz državni proračun, Grad se vjerojatno radi nedostatka kapaciteta ili znanja možda boji to pokrenuti ali to nam je jedina opcija ako želimo razvoj školstva prema postojećim standardnima. U posljednjih par godina intenzivno se priprema dokumentacija kao podloga za bilo kakvu intervenciju, ali i to je teško kada imovinsko pravni poslovi nisu riješeni, a netko to treba financirati i pripremiti. Nama su resursi za to nedostatni i sporo nam ide.
Postoji najava da se gradi škola u Kambelovcu, no od ideje do realizacije proći će još generacije učenika. Vidite li rješenje koje bi moglo biti kratkoročnije?
Kao rješenje vidim da Grad preuzme brigu o školama i planira razvoj u skladu s upisima djece u vrtiće. Svake se godine zna koliko je djece u gradskim vrtićima, prema tome i upisne kvote za osnovne škole treba planirati u skladu s tim planom. Ako Lukšić ima manje djece, a Kambelovac više treba mijenjati upisna područja. Škola bi trebala imati maksimalno kapacitet do 300 učenika. Onda možemo govoriti o standardima i propisima za jedno-smjensku nastavu, produženi boravak, organiziranu prehranu i sve što ide sa tim. Ovako se nastava i u tri smjene, s kapacitetom od skoro 900 učenika teško može odvijati u skladu sa standardima.
Želimo vam da uspijete u pregovorima s Gradom i Županijom i promjene koje zagovarate urode plodom.
Trudit ću se jer ovako ispada da ravnatelj nije sposoban. Riječ je o najvećoj osnovnoj školi u Kaštelima, osnovanoj 1973. godine. Škola i učenici, a i roditelji zaslužuju školu 21. stoljeća a ne slušati o problemima i vjerovati da će se situacija promijeniti. Svjestan sam da se promjene preko noći ne mogu uvesti no isto tako apeliram da se o rješenjima počne razgovarati već danas.
