Krv je nezamjenjiv lijek. A jedini izvor tog lijeka je čovjek, darivatelj krvi. Jedan od darivatelja krvi, dobitnik ovogodišnje nagrade za humano djelo Grada Kaštela je i Jurica Lisica. Zanimalo nas je kako je postao aktivni darivatelj i što sama nagrada za njega znači.
Za početak doznali smo da postoji razlika u darivanju krvi. Naime, u Hrvatskoj krv se može dati na dva načina: davanjem "pune" krvi i davanjem krvnih sastojaka (trombociti, plazma, leukociti). Darivanje krvi jednostavan je postupak, traje 8-12 minuta. Naglasimo, da darivanje krvi nije štetno za zdravlje darivatelja, jer se uravnoteženom prehranom u potpunosti nadoknade sastavni dijelovi darovane krvi.
Osim uobičajenog darivanja „pune krvi“ , darivatelj može darivati i trombocite putem staničnog separatora. Na taj način dobije se vrijedan krvni pripravak s većom koncentracijom trombocita. Takav krvni pripravak je izuzetno značajan za imuno-kompromitirane bolesnike i djecu. Sam postupak darivanja trombocita traje duže od uobičajenog darivanja „pune krvi „ oko 90 minuta. Prethodno se prije darivanja radi kompletna krvna slika kako bi se odredio broj trombocita u krvi. Ono što je bitna razlika je da darivatelji mogu darivati trombocite do 12 puta godišnje.
Jedan od takvih darivatelja je i ovogodišnji nagrađeni Jurica Lisica. Rođen u Berlinu, obiteljskih korijena iz Poljičke republike iz mjesta Srinjina, a od 1977. sa kaštelanskom adresom. Inače radi u Zračnoj luci, a prvo darivanje krvi bilo je za vrijeme služenja vojnog roka u doba JNA. Nakon tog perioda, priznaje nam, nije bio baš redovit.
No, prijelomna godina bila je 2000. kada je na zamolbu prijatelja upitan za darivanje krvne grupe za postupak operacije člana obitelji odlučio pomoći. Uz to bili su i ljetni mjeseci kada i inače nedostaje krvi, pa je apel za njegovu krvnu grupu bio i od strane bolnice.
Upravo je to darivanje bilo presudno. Prisjetio se Lisica te strke da nedostaje krvi, odgode operacije, mogućih posljedica radi nedostatka krvne grupe koju on ima i doživio je moment preokreta.
-Tada sam odlučio da ću u darivanju biti redovit i od tada četiri puta godišnje dajem krv. Nadam se da ću dok budem zdrav to i nastaviti. – kaže nam Jure.
Pojasnio nam je i postupak darivanja trombocita te otkrio kako ne zna razlog zašto on to može a neki drugi poznanici ne mogu davati trombocite.
-Možda je u genima. I otac je bio darivatelj. Ta svijest da krv znači život i da darivanjem u tome sudjelujem, neprocjenjiv je osjećaj.
Iako postoji razlika u procesu darivanja krvi i trombocita, Jurica nam kaže kako zapravo ne postoji neka posebna priprema.
-Par dana prije pripazim na prehranu da količina trombocita bude zadovoljavajuća i da se dobro osjećam. No i mene su znali vratiti radi neke upale ili tlaka, a onda se osjećam kao da nisam ispunio svoj zadatak. Pa jedva čekam drugu priliku!
Zanimljivo je da je za sve tri nagrade dobio ručni sat, kojeg ne nosi radi posla kojeg obavlja, a ipak nagrade kao priznanje puno mu znače.
-Zahvaljujem i medijima i društvenima crvenog križa koji promoviraju darivatelje i smatram da je to jedan mali krug ljudi, a moglo bi nas biti puno više. Dosta sam svojih poznanika, prijatelja potaknuo da daruju krv. Iako neki smatraju da se krv daje radi slobodnih dana to stvarno nije tako. Barem ne u mojem slučaju. Nagradu sam dobio i za 50 i za 75 i sad za 100 darivanja. Osobno mi znači da se taj čin prepoznaje i cijeni u zajednici! – kaže nam Lisica.
Za kraj apeliramo da svi koji možda razmišljaju o darivanju pokušaju jer smo svjedoci da su potrebe za krvi uvijek prisutne. To se ne može kupiti, već ovisi o darivateljima.
-Zaključio bi naš razgovor, citatom Cesarića – I teče, teče jedan slap. Što u njemu znači moja mala kap. Ako zamislimo da je ta kapljica krv, onda ona znači život! – kazao nam je za kraj razgovora Jurica Lisica.
