Ove godine nagradu Grada Kaštela za izrazito humano djelo dobio je Emil Novak koji je do sada krv darovao čak 101 puta. U svojem govoru tom prigodom naglasio je da su solidarnost, humanost i nesebičnost najznačajnije ljudske vrline u samom činu darivanja krvi, a nas je zanimalo tko je taj samozatajni humanist kaštelanske adrese.
Darivanje krvi nesebičan je i hvalevrijedan čin koji mnogima može spasiti život. Vi to činite još od 1992. godine. Što vas je potaklo na darivanje krvi?
Prvi put krv sam dao 25.05.1992. Bilo je to ratno vrijeme, a potrebe za krvi su bile izuzetno velike, zbog velikog broja ranjenih osoba u domovinskom ratu u tom trenutku. Tada sam studirao i to je bio način da pomognem svojim činom dobrovoljnog davanja krvi. Prva akcija u kojoj sam sudjelovao organizirao je Crveni križ Kaštela u Kaštel Lukšiću gdje i živim. Tada sjećam se akciji su pristupili i moja starija braća. Oni su kasnije pomalo odustajali od darivanja, a eto ja sam nastavio već tridesetak godina. Golema je sreća spoznaja da svojim činom spašavaš ljudske živote, to me usrećuje!
Za one koji nikad krv nisu dali, kako izgleda taj postupak?
Pripreme za darivanje doista postoje. Pazim da nisam umoran, da na vrijeme legnem, da se osjećam relaksirano, jer ako nije tako, hemoglobin će vam biti nizak i nećete moći pristupiti davanju krvi. Imam godišnji plan, krv dajem 4 puta i to uvijek u približno istim terminima, koncem ožujka, koncem lipnja, koncem rujna i koncem prosinca i tako posljednjih 20 godina kad se taj ritam ustalio. Evo sad se pripremam za darivanje 102 puta.
Što bi poručili našim sugrađanima – zašto je važno darovati krv i sudjelovati u tom humanom djelu?
Bitno je biti solidaran sa onima kojima je pomoć potrebna. Svi ćemo mi ili članovi naših obitelji biti, prije ili poslije, u situaciji da će nam takva pomoć biti potrebna, a tada ćemo ovisiti o drugima. Sebedarje je ono što oplemenjuje ljudsku osobu, njegove bližnje, ali i društvo u cjelini.
Osim ove humane geste, što o vama naši mještani ne znaju? Samozatajni ste vinogradar i maslinar? Odakle ta ljubav prema vinu i maslinama?
Od davnina se moja obitelj bavi uzgojem vinove loze i maslina. Iako sam osvojio dvije zlatne medalje za ekstra djevičansko maslinovo na međunarodnim manifestacijama u Splitu, ipak moja je prva ljubav vinarstvo. Posebno sam ponosan na svoje bijelo vino sorte Vlaška koja je posljednjih godina ocijenjeno kao vrhunsko.
Član ste Društva Bijaći, a sudjelujete i u organizaciji Večeri kaštelanskih vina?
Da. Društvo „Bijaći“ i udruga „Kaštelanski crljenak“ organizatori su Večeri kaštelanskih vina. Ove godine je bila jubilarana 20. večer. Jako sam ponosan na organizaciju ove Večeri jer je u mnogome potakla podizanje razine kvalitete kaštelanskih vina. Kaštelanska vina, a posebno kaštelanski crljenci, prepoznati su po svojoj kvaliteti u cijeloj Hrvatskoj.
I na koncu, što Vam znači nagrada grada Kaštela?
Nagrada grada znači mi mnogo. Osjećaj da društvena zajednica cijeni ono što ste uradili čini me ponosnim.