KAŠTELANSKI DR. DOLITTLE
Osim prekrasnog obalnog pojasa, starih utvrda, bogatog polja, zanimljivog Kozjaka i prapovijesnih nalazišta, Kaštela skrivaju mnoštvo zanimljivih likova i tajnih kutaka. Na jedan od takvih kutaka, daleko od očiju javnosti, i na jednog nesvakidašnjeg lika ukazao nam je, ni manje ni više nego, legendarni Monty Don koji je doveo svoju ekipu sa BBC-ja i kroz emisiju Adriatic gardens, među ostalima, posjetio i vrt Ante i Katarine Karanušić u Kaštel Kambelovcu.
Da se radi o nečemu vrlo zanimljivom govori nam činjenica da je ovaj vrt u prikazanom BBC-jevom dokumentarcu stao uz bok Vrtovima lunjskih Maslina na Pagu, Samostanskom vrtu sv. Lovre u Šibeniku i prekrasnim vrtovima na Lopudu pokraj Dubrovnika.
Usred smo zime, a u ovom rajskom vrtu sve buja i pršti od života, kao da je polovina sedmog mjeseca. Kaktusi, aloe, bambusi, puje, papige, blavori, žabe. Nekada se do vrta spusti i lisica da vidi što se događa, doleti kobac, škanjac, a čuje se i sova ušara. Među biljkama se smjestila mala barica puna lopoča, ribica i žaba koje su upravo u sezoni parenja. Kroz zelenilo i pjev ptica probio sam se do male tarace na kojoj su me dočekali domaćini Katarina i Ante, ponudili čajem od koprive i lišća masline, voćnim kolačem i domaćom rakijom od mirte. Svestrani Ante, koji zajedno sa suprugom Katarinom uzgaja ovaj vrt, razvio je poseban odnos i sa životinjama, a kako se za njega pročulo uokolo, mnogi mu donose ranjene životinje koje on othrani i vrati u prirodu pa su ga ljudi prozvali Dr. Dolittle.
Bismarkova palma s Madagaskara i saguaro iz Arizone
Među aloama, bambusima, puyama, agavama, kaktusima nalazi se i Bismarkova palma s Madagaskara kojoj je sagradio mali plastenik dok joj se žile ne prime. Svakoj biljci nastoji simulirati prirodno stanište pa je tako za kaktuse napravio posebno tlo, puno komadića od cigle, kako bi voda mogla neometano otjecati.
– Na južnoj strani Čiova, i općenito na našim otocima, posebno na liticama, primjećivao sam biljke koje su me očaravale pa sam ih poželio imati doma. I tako, gdje bi god odlazio, čupni tu, čupni tamo, skupio bi po neku biljku i našao bi joj mjesto u svom vrtu. Kako bi ih donio u vrt, s vremenom sam kroz učenje i promatranje saznao kako tu biljku treba uzgajati, koja zemlja joj odgovara, koliko joj je potrebno svjetla, gnoja, vode. U vrtu ima mediteranskih biljaka, tropskih, suptropskih, pustinjskih, praktički sa svih kontinenata i svaka je specifična i svaka ima svoju priču – govori mi Ante i pokazuje mi biljke iz svih dijelova svijeta.
Među njima je i saguaro kaktus koji je poznat kao standardni prizor iz vesterna, on je stigao iz Arizone, a jedan kaktus čak iz Atacame. Kaktuse većinom dobavlja iz rasadnika, iz Španjolske i sa Sicilije, ponekad se i kod nas nađe kakav zanimljivi primjerak, dok egzotičnije vrste nabavlja preko foruma i interneta. Biljke iz dalekih zemalja moraju imati fitosanitarni certifikat. Iz Indonezije je stigao bambus, ali bez zemlje, samo sa korovom i u vlažnom papiru, jer se kroz zemlju može provući neka invazivna vrsta.
Energija biljaka
Tijekom godina, Ante je razvio poseban odnos s biljkama, on ih uzgaja, a one su mu za uzvrat pomažu da preispita neke stvari koje je, dok je bio mlađi, uzimao zdravo za gotovo. Nastoji živjeti u harmoniji s prirodom i stalno osluškuje poruke koje mu priroda šalje, a koje on koristi za osobni rast.
– Ako su biljke svjesna bića, koja su u jednom momentu prije mnogo milijuna godina, razvili cvijet da ih kukci oprašivaju, tko kaže da biljke danas ne utječu na ljude na sličan način. Biljka je energetsko biće koja tebi odašilje određenu energiju i ti se zbog toga osjećaš ugodno. Na taj način se može promatrati sva naša realnost, ako ga promatraš kroz ideju sinhroniciteta, kroz ideju da je sve povezano. Prije nego što se ljudi upoznaju i rukuju, među njima kola energija, mada nismo razvili uređaje koji su dovoljno osjetljivi da izmjere tu energiju, ona je sigurno tu prisutna, osjetimo je. Ako se čovjek osjeća bolesno, kakvu će ti energiju prenijeti? A ako je neki čovjek strastven, ako je zaljubljen u život, onda ti odmah prenese tu dobru energiju koja te pokrene. Ista je priča i s biljkama. To je pokazatelj da stalno odašiljemo nekakvu energiju, valove, mišljenja sam da tako i biljke funkcioniraju. Svaka biljka prenosi informaciju, kroz recimo ulje, i to se integrira u tvoju energiju i ti počinješ drugačije vibrirati.
Kaštelanski dr. Dolittle
Žicu za životinje ima od rođenja, kao mali je skupljao mrave i puževe i donosio ih kući. Posebni doživljaj mu je bio kad bi s roditeljima otišao na selo i nakon cjelodnevnog lutanja vratio se kući sa tri zmije u džepu ili sa vrapcem u krilu. Fasciniralo ga je prvo gnijezdo od kosa koje je pronašao na Turskoj kuli kad je imao sedam, osam godina. Zbog svog zanimljivog hobija Ante je nazvan dr. Dolittle. Od malena voli i ptice, proučava ih i fotografira, a hobi je razvio u profesionalni posao, posjeduje prstenovačku dozvolu za prstenovanje i označavanje ptica, te radi kao stručni suradnik Zavoda za ornitologiju. Položio je ispit na kojem se, među ostalim, ispituje način lova ptica, praksa u radu s mrežom i označavanje. Naime, na području gdje se nastanjuju ptice, postave se tanke mreže na okomitim štapovima, pa se zvukovima namame ptice da priđu te kad se one zapletu u mrežu, ornitolozi ih označe i vračaju u prirodu.
– Dok mi sada razgovaramo, ja stalno osluškujem zvukove oko sebe, čujem vranu, papigu, žabu, kao da priroda razgovara sa mnom. Kad sam u prirodi, točno znam da li modrokos diže paniku jer smo mu blizu gnijezda, uočim trag neke kune, što je jela, gdje se kreće, mnoštvo informacija procesuiram. Vjerojatno mi je to urođeno, a što idem stariji sve više to prihvaćam, očito je to moj put – navodi Karanušić.
O Antinim pustolovinama do sada je snimljeno dvadesetak televizijskih priloga. Vrlo često naiđe na kravosasa, kojeg se ljudi boje pa ga ubijaju po principu, kako kaže Ante, prvo pucam pa pitam tko ide. U ovom HRT-ovom možemo vidjeti kako je izgledalo puštanje zmija u prirodu:
Na svom youtube kanalu povremeno objavljuje akciju spašavanja životinja. Njegovi prijatelji su našli četiri mlade lisice, a kako se nisu mogli brinuti o svima, proslijedili su Anti i Katarini dvije, koje su oni othranili, a kada su malo stasale, pustili ih u prirodu. Simpatične lisice pogledajte OVDJE.
Pogledajte kako orao zmijar hrani malog orlića zmijom koju je uhvatio i donio mu, OVDJE, a kako Ante označava mlade sova ušare OVDJE.
Galeb klaukavac leti i do Švedske
Nedavno je Ante radio na istraživanju na Čemernici i u Konjskome na Kočinjem brdu, promatrao, lovio i prstenovao ih, zatim na Vranskom jezeru, a trenutno na terenu na Kamenjaku u Istri. Na Palagruži je izučavao i označavao kretnje galeba klaukavca.
– Sedam dana smo bili na Palagruži da upratimo način prehrane galeba klaukavca. Ptice smo označavali posebnom bojom, pa su nam se javljali Talijani iz Padove da su galebovi viđeni gore kod njih. On sa Palagruže na dnevnoj bazi leti do Padove na smetlište, tamo se hrani i vraća se nazad na Palagružu. Označenog galeba sa Visa pronašli smo čak u Švedskoj. Galebovi su grabežljivci, on se snalazi u svim uvjetima, jede gliste, miševe, lovi ribu, kopa po smetlištu. Jednom prigodom u Splitu, kad sam išao prstenovat mladog galeba, zaletio se veliki galeb prema meni i raskrvario mi vrat, znaju biti opasni – priča mi Ante.
Kozjak kao vječna inspiracija
Ante je oduševljen Kozjakom, geomorfologijom, pticama, biljkama, klimom, povijesnim nalazištima. Često ga možete vidjeti kako lunja po Kozjaku i fotografira životinje, prati let ptica, traži biljke ili zmije. Često mu u vrt zalutaju blavori i kravosasi pa ih vrati u prirodu.
– Ljudi se boje zmija pa ih ljudi ubijaju, pa se bavim mišlju da izdam nekakvu knjižicu, priručnik za Dalmaciju da ih ljudi znaju razlikovati, tako da ih ne ubijaju. Kod nas je samo poskok otrovan a sve ostale su bezopasne. U Kaštelima ima desetak vrsta, tražim ih da ih mogu fotografirat, to su crnokrpica, crvenkrpica, šilac, šara poljarica, ima i guštera poput zelembaća i blavora. U svojih dvadesetak godina istraživanja po Kozjaku samo sam jednom naišao na poskoka. Na Kozjaku možemo vidjeti kunu bjelicu, čaglja, ježa, rovku, zeca, divlju svinju kako ruje po vrhu, vuka smo mogli vidjeti u Botićima. Svake godine na grebenima gnijezdi orao zmijar, suri orao, a gnijezdo sove ušare sam vidio prema Malačkoj. Najdraži dio Kozjaka su mi litice ispod vrha jer su tu staništa zmija, ptica i ima zanimljivih biljaka – kazao je Karanušić.
Kupanje u hladnoj vodi, meditacija, disanje, post
Crno – bijela mačka legla je ispod limuna i grije se na suncu. Čuje se zvuk žaba, papiga i nekoliko vrsta ptica. Sve u ovom vrtu odiše prirodnošću, sve je na svom mjestu. Osim biljaka i životinja, Antu zanimaju, kako sam kaže, stvari za nula kuna. Pomoću meditacije, disanja i posta održava unutarnji mir i lakše se nosi sa svakodnevicom. Jednu od metoda, koje mu pomažu u postizanju mira i fokusiraju ga na sadašnji trenutak, izdvaja kupanje u hladnoj vodi. Ante često s ekipom ode na izvore rijeka i tamo uskaču u mrzlu vodu, po uzoru na atletičara Wim Hofa.
Kupanje na izvoru Rumin
– Redovito idemo na Cetinu, Rumin, Zrmanju. Kad uskočiš u hladnu vodu, sve ono što misliš, nestaje jer se boriš za goli život i onda resetiraš bilo kakvu misao. Kad izađeš vani, tijelo te nagradi dopaminom i pun si sreće i tako si dižem vibraciju. Ujutro redovito meditiram, a prije toga odradim vježbe disanja jer sa unosom kisika se čisti tijelo i pripremim se za meditaciju. Čovjeku dnevno kroz glavu prođe oko sto tisuća misli, meditacija je samo jedan alat kako utišati te misli, i ona služi da tvoja svijest može komunicirati sa kreacijom i služi isto tako da čuješ sebe – ispričao je Ante.
– Golicaju me stvari koje mogu raditi za nula kuna, tamo gdje je bitna snaga volje i disciplina, ne ovisiš o nikome drugome osim o samome sebi. Samo da jednu malu stvar promijeniš u danu, ti se mijenjaš. Solarna joga, disanje, meditacija, molitva, sve su to metode do promjene. Post je također odlična stvar, posebno autofagija. U momentu kad se tijelo ne bavi probavom, onda se počne čistiti. Sve su to metode koje te vode do toga da ti postaješ gazda samog sebe. Samo smo 5 posto vremena u danu svjesni stvari što radimo, ostalo vrijeme smo na autopilotu i onda taj autopilot postane tvoja stvarnost. Nismo mi takvi, nego smo odlučili biti takvi, vjerujem u promjenu i da se ljudi mogu i trebaju mijenjati. Ljudi se često sakrivaju iza genetike, iza karaktera, ukopaju se u to i vjeruju da su upravo to oni. Treba raditi na razbijanju toga, treba postat svjesniji, preispitivat naučeno, preispitivat granice sebe, raditi na širenju svijesti. Nastojim manje koristit tehnologiju i bit manje digitalan, svijet ide prema digitalizaciji i apsolutnoj kontroli, a ja nastojim ići drugim putem, bitna mi je samoodrživost, da naučim koristiti gljive, divlje trave, to me sada privlači – priča Karanušić.
BBC i život u Kaštelima bez vode poviše magistrale
Monty Don, legendarni britanski hortikulturist koji vodi BBC – jevu emisiju Gardener's World koja se prikazuje od daleke 1968. godine, odlučio je posjetiti Antin vrt u sklopu serijala Monty Don's Adriatic Gardens. Krenuo je iz Italije, svratio do Antina vrta te završio putovanje u Grčkoj. Antin vrt je jedino mjesto koje je Monty Don odlučio posjetiti u našoj županiji, epizodu možete pogledati na slijedećem linku, a Antin vrt kreće od 36. minute.
– Javila mi se neka cura preko maila, da su oni vidjeli moj vrt i da im se sviđa, da će raditi serijal Adriatic Gardens, pitali su me bi li htio sudjelovati. Nisam bio siguran hoće li se to ostvariti jer je bila korona, sve je bilo stalo. Ali javljaju se oni da dolaze za dva dana, da su trenutno u Italiji. I sad oni stižu, a meni bazen prazan. Čekam da mi dođe čovik donit vodu, a on javlja da je negdi zapea. Zovem vatrogasce, molim da mi donesu vodu, dolazi mi BBC, i srića, taman su u zadnji sekund doveli i napunili bazen. Ovaj dio Kaštela još nije spojen na vodu tako da je moram kupovati da mogu ovo sve zalijevati. Bili su tu pet sati, došao je legendarni Monty Don i pričali smo na taraci o vrtu, o životu, ko ja i ti sada. To mi je bilo jedno odlično iskustvo – kazao je.
Antina maksima
Ante i supruga Katarina doselili su sa Sućidra u Kaštela u šesti mjesec 2003. godine, uselili se u malu barakicu koju su vremenom proširili i pretvorili je u stalni dom. Imaju dvoje djece Mislava i Domagoja, stariji ima 23. godine i programer je, a mlađi je sportaš i igra rukomet u Zagrebu. Ante se bavi i podvodnim ribolovom, petnaestak godina ronio je po Mljetu, Visu, Brusniku, Sušcu.
– Treba raditi, naravno, onoliko koliko se može, u svakom momentu ono što te najviše veseli, to će te onda dovesti u najveću vibraciju i onda ti takav rezoniraš s najvišom strunom svemira. Tako si ti, zapravo, sam sebe doveo u stanje nove realnosti, u kojoj će možda neki ljudi otpasti, netko novi doći u tvoj život, ali svakako će biti onako kako si sam sebi namjestio. Ja sam sebi stvorio ovu malu oazu mira, mali ekosustav, jer sam se prepustio prirodi i nastojim živjeti u skladu s njenim načelima. I kroz ovaj život, i kroz vrt, vidim da sam na dobrom putu, sve ide u pravom smjeru, djeca su dobro, dobra je energija, sve je kako treba biti. Ako se s nečim mučiš u životu, od partnera, posla, to ne smi tako funkcionirati, treba ići dalje, to nije tvoj put. Sve ono što klizi, što ide bez zapinjanja, to je ono tvoje. Samo treba slomit svoju želju, zaboravi svoje želje, prepusti se željama kreacije, željama koje su veće od tebe – zaključio je Ante Karanušić.
Foto: Privatna zbirka
