Kad krenete obalom iz smjera Vitturija istočno prema Kambelovcu, netom prije potoka Sibovice, ugledat ćete s lijeve strane važan artefakt kaštelanske i hrvatske povijesti Stup pod Ostrogom, komad kamena zbog kojeg su se nekada davno vodili ratovi između Splita i Trogira.
Djelomično zaklonjena lovorom, nedovoljno poznata javnosti, na privatnoj parceli nedaleko mora, smjestila se rimska kamena kolona koja je služila kao crta razgraničenja splitske i trogirske komune.
Iako uz rub ceste stoji ploča na kojoj se nalaze osnovne informacije o stupu, zamolili smo Ivana Careva iz Društva Bijaći da nam kaže nešto više o povijesti Stupa i planovima vezanim za njega.
– Stup se najranije spominje u prvoj polovici 13. stoljeća i ovo je njegova originalna pozicija, dvadesetak metara udaljen je od mora. U to doba je bogato kaštelansko polje bilo želja splitske i trogirske komune a kamen je predstavljao granicu tih dvaju interesnih sfera – kazao je Carev.
Stup je dijelio dva područja, splitski Dilat, koji se odnosio na predio od Stupa pod Ostrogom prema Solinu, i trogirski Podmorje ili Velo polje, koji je predstavljao prostor od Stupa pod Ostrogom prema zapadu obuhvaćajući tadašnja naselja Ostrog, Šušnjare, Radun, Špiljan, Žestinj, Kljukača, Seline, Bijaći i Baba. Većina se sporova, po povjesničaru Vjeku Omašiću, vodila oko sela Ostrog, čije ime se može povezati sa slavenskim nazivom straža, a na čije su pravo polagali Split, Trogir i ostroški didići.
– U 13. stoljeću Splićani i Trogirani krvavo su ratovali radi kaštelanskog polja. Međutim, na području Ostroga živjeli su didići, srednjovjekovni slobodni seljaci, koji nisu bili ni kmetovi ni ičiji koloni, čiji status nije odgovarao splitskoj nadbiskupiji i tražili su pravo na njihove posjede. Stanovnici sela Ostrog su smatrali da je to njihova zemlja, ali Splitska nadbiskupija je pozvala kneza Petra koji je s 3000 vojnika napao i spalio selo, srušio crkvu sv. Lovre te preorao groblje Ostrožana – priča Carev.
Nakon pustošenja Ostroga Trogirani i Splićani su se sukobili u nekoliko navrata oko vrijednog posjeda ali kad su Split i Trogir, zajedno s kaštelanskim poljem, potpali pod Mlečane 1420. godine, splitsko-trogirske borbe su prestale, a Stup je izgubio na važnosti. Po dolasku Osmanlija stanovništvo malih naselja uz padine Kozjaka bježi u utvrđene objekte uz more oko kojih će se razviti današnji grad Kaštela.
Društvo Bijaći, koje se brine o očuvanju materijalne i nematerijalne baštine grada Kaštela, uz dogovor sa vlasnikom zemljišta na kojoj se Stup nalazi, podrezat će lovor koji djelomično zaklanja pogled prolaznicima i turistima kojih je svake godine sve više te na taj način, pomalo zanemareni Stup, približiti očima javnosti i istaknuti ga kao jednog od najvažnijih spomenika na području Kaštela.
Stup je, od nedavno, zahvaljujući udrugama Mastrinka i Društvu Bijaći i njihovom projektu „Lokalno društveno poduzetništvo“ Kaštela Natives, uvršten u jednu od obaveznih turističkih stanica na kojima će turistički vodiči upoznavati goste sa baštinom grada Kaštela.
Na modularnoj edukaciji turističkih vodiča udruge Mastrinka i Društva Bijaći provodi se trenutno i edukacija nezaposlenih vodiča tako da ćemo i u našem gradu viđati organizirane grupe koje će, osim sunca, mora hrane i vina, uživati u povijesnim znamenitostima i zanimljivim pričama poput ove o Stupu.
Foto: PGK
