RAZGOVOR S KAŠTELANSKIM BONSAI MAJSTOROM
Kaštelanski umjetnik Andrija Zokić, od komada napuštenih i zakržljalih biljaka, pomno uzgaja žive skulpture – bonsaije. Stotinjak minijaturnih stabala, čije se ime prevodi kao stabalce u posudi, oblikuje i stvara u svom studiju u Kaštel Novom.
Andrija je završio kiparstvo u Umjetničkoj školi u Splitu gdje je i nastavio sa obrazovanjem na Umjetničkoj akademiji na smjeru kiparstvo. Radi kao profesor likovnog odgoja a zadnjih petnaestak godina uspješno se bavi uzgojem bonsaija.
Što je bonsai?
Bonsai u prijevodu znači stablo s posudom. On se sastoji od tri temeljna dijela, korijena koji se zove nabari, debla i granja. Posuda je također temeljni sastav bonsaija i nju se bira pomno tako da odgovara estetici stabla. Bonsai potiče iz Kine, najveću ekspanziju je imao u Japanu a sada je raširen po cijelom svijetu.
Kako nalazite drvo za bonsai?
Iz prirode biram stabla koja su na neki način oštećena, bilo od vremenskih, životinjskih ili ljudskih utjecaja. U početku sam tražio biljke uzgojene u idealnim uvjetima, međutim sada tražim drvo koje je priroda oblikovala. Pokušavam naći stablo koje se razlikuje od drugih, burne prošlosti, tražim drvo koje ima karakter. Dugo mi je trebalo da u prirodi mogu uočiti kvalitetno drvo od kojeg ću izraditi bonsai. Sada, kada tražim, u njima vidim dio životinjskog tijela, nogu, rame od čovjeka, tijelo u pokretu, vidim živi organizam i prepoznajem ga na podsvjesnom nivou. Kad komad drva donesem u studio, prvi korak je izvaditi tijelo, skulpturu iz tog materijala, osloboditi se svih viškova. U biti, stvaram temelj iz kojeg ću oblikovati budući bonsai. Jako puno detalja stvara cjelokupan dojam. Treba ga napraviti tako da izgleda kao da je ovakav izrastao u prirodi.
Kako se uzgaja bonsai?
Biljka se uzgaja u posudi u kojoj je vulkanski šljunak, koji je porozan, i bijeli treset, koji služi za zadržavanje vlage, a hranjive elemente i gnojivo im sam dodajem. Bonsaiji su spojeni na vodu i 12 puta dnevno ih zalijevam, bilo bi najbolje da ih se može zalijevati kišnicom. Svi moji bonsaiji stoje vani i stalno su izloženi suncu što im jako odgovara.
Kako ste se počeli baviti bonsaijem?
Uvijek me je zanimao rad s biljkama, a bonsaije sam počeo uzgajati na fakultetu kao hobi, mada tada u početku nisam mislio da ću se ikada zapravo baviti time. Dosta sam dugo tražio koji medij mi najviše odgovara, da li je to kamen, željezo, ali sam na kraju shvatio da je to živo stablo. I također, najdraži motiv mi je stablo, zato kažem, kad me pitaju čim se bavim da stvaram drveće od drveća.
Kako je tekao taj proces da vam bonsai od hobija postane glavna životna okupacija?
Na samom početku sam radio u paru sa bivšom djevojkom koja me zapravo uvela u svijet bonsaija. Mi smo krenuli u to prateći pravila izrade bonsaija koja kažu koliko veliko mora biti to stablo, kakav odnos mora biti među granama, kako korijen treba izgledati. U to se vrijeme, prateći europske trendove, dosta bonsaista držalo tih pravila. Međutim, pojavio se Walter Pall koji je rekao da to ne mora biti tako. I tu se meni stvari promijenile u pristupu. Kad sam prvi put vidio radove Waltera Palla, jednostavno se dogodio jedan klik i od tada sam znao što ja želim od bonsaija.
Tko je Walter Pall i kako je došlo do suradnje s njim?
Za njega kažu da je jedan od najutjecajnijih uzgajivača bonsaija u svijetu, on je meni vječni uzor i stalno mu se vraćam, kao umjetniku. Njegova su me stabla podsjetila na stabla koje sam viđao kad sam bio dijete, imaju tu neku prirodnost i originalnost. Do suradnje je došlo sasvim slučajno. On je prepoznao moj rad i od tada smo u kontaktu.
Koja se vrsta drva koristi za izradu bonsaija?
Postoje dvije vrste drva koja se koriste, lišćari i četinari, osobno koristim lišćare. Kod nas su najbolje dvije vrste, to su bjelograb i divlja maslina. Bjelograb smo praktički otkrili svijetu a svjetski bonsaisti su ga prepoznali kao top drvo za obradu.
Prodajete li ih?
U plasteniku imam materijale koje obrađujem i iz kojih nastaje bonsai. Neke od tih materijala prodam. Svoju kolekciju bonsaija ne prodajem, mada dobivam dosta ponuda.
Postoji li filozofija bonsaija?
Bonsai se uzgajao u zen manastirima, jako puno je povezan sa prirodnim ciklusima, u kojima se sve konstantno mijenja i proces uzgajanja te tjera da razmišljaš u tom smjeru. Spadam u grupu umjetnika koji su siroviji u pristupu, volim izrađivati bonsaije koji su malo nesavršeni. Ima nešto u tome nesavršenom, mislim da je to i dio naše kulture. Ljudi su kod nas opušteni, upravo jer je sve malo pomaknuto, nesavršeno. Stvari koje su previše ispeglane i koje su savršene, udaljavaju me od života kakav je on zapravo.
Postoji li bonsai scena u Hrvatskoj?
Prije petnaestak godina scena u Hrvatskoj je imala veliki uzlet kada smo se svi, koji smo se bavili bonsaijem amaterski u svojim sobama, povezali na forumu i počeli razmjenjivati iskustva. U međuvremenu su mnogi otpali, nije lako opstati u ovom poslu jer bonsai traži dosta vremena.
Može li se baviti profesionalno bonsaijem?
Na zapadu bonsai umjetnici najviše zarađuju od toga da imaju svoje klijente kojima bonsaist sređuje i održava bonsaije. Također, bonsaisti organiziraju radionice i tečajeve. Kod nas je za sada tako nešto neizvedivo.
Odlazite li na međunarodna natjecanja?
Najdraži mi je Trophy koji se održava svake godine u Belgiji na kojem se okupi jaka konkurencija iz cijeloga svijeta.
Kakvi su vam planovi?
Smatram da još nisam pokazao puni potencijal i da najbolje tek dolazi. Zanima me fotografija i video i želio bih to zaokružiti u jednu cjelinu. Dobio sam odlične kritike za svoju kolekciju bonsaija od Waltera Palla i Ryana Neila, dvojice vrlo cjenjenih svjetskih bonsai umjetnika. Dosta sam samokritičan, mislim da to može još biti puno bolje, i da svoj puni potencijal nisam ostvario
Kako vam je, kao umjetniku, živjeti u Kaštelima?
Kad sam bio mlađi, nisam zamišljao da ću živjeti u Kaštelima, uvijek sam mislio da ću živjeti negdje na Zapadu, ali kako vrijeme prolazi otkrivam blagodati života u Kaštelima, u Dalmaciji. Možda se navikavam, možda sam se i promijenio. Europa se zasigurno, od tada, promijenila, a također se situacija i kod nas promijenila, na bolje. Nije čudo da se ljudi iz Europe naseljavaju ovdje. U Kaštelima imam sve, jedino mi fali nešto kao što je bio Treći svijet, ostalo sve imam, radim kao profesor, bavim se bonsaijem, tu su mi prijatelji, vrijeme i priroda su odlični, pravi je užitak živjeti ovdje.
FOTO: Privatna zbirka Andrije Zokića
