Besplatni obroci za osnovnoškolce koji su uvedeni početkom drugog polugodišta izazvali su u javnosti brojne rasprave. I dok jedni hvale inicijativu koja djeci osigurava besplatan obrok, drugi pronalaze razne zamjerke u organizaciji, kvaliteti obroka, lošoj infrastrukturi i slaboj opremljenosti škola, pa i manjku stručnog i tehničkog kadra koji bi te obroke pripremali i posluživali.
Jedan obrok otvorio je cijeli niz problema. Osim spomenutih problema, dodajmo i plaće kuhara u školskim kuhinjama koje su daleko ispod prosjeka u ugostiteljstvu. Ono što neke ravnatelje brine je način plaćanja i obračuna odbitaka korisnicima besplatnih obroka. Postavlja se pitanje načina na koji će Ministarstvo znanosti i obrazovanja školama dostavljati sredstva. Izgleda da će škole morati plaćati i više od 6 tisuća eura iz svojih sredstava, bolje rečeno iz svojih manjkova sredstava, a MZO će retroaktivno isplaćivati sredstva za tu namjenu. Možda bi bolja varijanta bila akontacija školama za mjesec dana unaprijed, obračun podijeljenih obroka te računi izdvojeni u tu svrhu te sravnavanje prethodnog mjeseca i nova akontacija umanjena ili uvećana za realne troškove, a ne za samo upisane u e-dnevnik. Ostaje nam vidjeti kako će se ti problemi rješavati, pa ćemo se tom temom sigurno još baviti.
Pravilnici i Smjernice kojima se organiziraju školski obroci s detaljnim popisom hrane i namirnica koje bi se trebale koristiti za obrok u školama, ostaju u uvjetima kada se, u škole godinama nije ulagalo godinama, samo slovo na papiru. Nažalost popis namirnica koje se ne bi trebale naći na školskom jelovniku ipak prevladavaju.
U prvih mjesec dana škole se snalaze na svakojake načine. Većina njih ugovorila je dostavu pekarskih proizvoda, pokoju voćku te mliječni proizvod, a takvo će rješenje čini se, potrajati.
I dok se učenicima s posebnim režimom pokušava pronaći način prehrane u suradnji s roditeljima, pitam se jesmo li svjesni koliko je zdravi obrok nužan za pravilan rast i razvoj, posebno djece u vrtićkoj i osnovnoškolskoj dobi?! Gledajući marende, koju su djeca i prije ove mjere donosila u škole, mogla bi zaključiti da prevladavaju pekarski proizvodi. Rijetko koje dijete je donosilo zdravi obrok. Ti izuzeci često su nažalost primjer ruganja. Tko je vidio donijeti sendvič s namazom od slanutka ili možda „smoothie“ od jogurta, žitarica i orašastih plodova. Jesmo li kao roditelji primjer ili nam je lakše krafnom zadovoljiti glad?
Problem prehrane u školama nije jednostavan i ne odnosi se samo na kuhanje i posluživanje obroka jer svi učenici imaju različite prehrambene navike i na te prehrambene navike nije jednostavno utjecati. Često se dogodi da djeca nažalost, kuhane obroke ne jedu jer jednostavno na njih nisu navikla. Variva ili namazi od mahunarki, povrće i voće te raznovrsna prehrana nažalost mnogima su nepoznanica. No, jesu li škole mjesto gdje se takve prehrambene navike usvajaju? Sjećam se marenda u svoje vrijeme- Rama namaz na feti kruha i Kraš express ili pak marmelada na kruh i čaj od šipka… Bili su to obroci koji su nas držali da izdržimo u školi, a kući bi nas čekalo jelo na žlicu. Jesmo li užurbanom načinu života, zaboravili na važnost pravilne prehrane?!
Današnji roditelji su nažalost u više nedoumica prilikom upisa djece u osnovne škole. Osim blizine škole jedan od kriterija je mogućnost usklađivanja nastave s poslom. Nije neobično da dijete u produženi boravak putuje zajedno s roditeljima u susjedno mjesto. Nastava u dvije smjene ili tzv. treća smjena od 11 do 14 sati potpuno su neusklađene poslovnim i obiteljskim životom. I dok čekamo na standard škola u jednoj smjeni ili cjelodnevni boravak za osnovnoškolce pobrinimo se da topli obrok na žlicu nije nešto izvan standarda na našem svakodnevnom jelovniku.
Foto: pexels
