Dušan Vujčić, vitalni djedica iz Kaštel Lukšića, koji svakodnevno svira harmoniku, vozi bicikl, veze goblene i pjeva bećarce jučer je proslavio svoj stoti rođendan uz rodbinu i prijatelje u restoranu Ino.
Dušan je rođen u Orahu, pokraj Vrgorca, prije točno 100 godina, a život ga je odveo u Slavoniju u mjesto Palača. U prvoj polovini prošlog stoljeća ljudi su iz Dalmacije selili u Slavoniju radi boljih uvjeta života. Svoju ženu Vjekoslavu upoznao je u Slavoniji, a kako je ona bila sa Brača, nedostajala joj je Dalmacija pa ga je povukla za sobom na more.
– Kad žena nešto naumi, nema tu mrdanja. Eto tako sam završio u Kaštelima – smije se Dušan.
Harmoniku zasvira svaki dan
Odgojen je uz baku, završio je četverogodišnju osnovnu školu i glazbenu školu u Osijeku. Harmoniku je počeo svirati od malih nogu, nastupao je po zadrugama i pirevima i još uvijek je svira, kaže ne može bez muzike. Osim harmonike, ribolov mu je velika strast, a loviti je naučio u Slavoniji na rijeci.
Dok pregledavamo stare fotografije, govori mi kako su ga sve cure voljele upravo zbog toga što je uvijek bio veseljak i svirao harmoniku
– Evo, ova djevojka tu, to je Vjeka, moja žena – kaže i pokazuje mi sliku.
Dušan u sredini, supruga Vjeka prva je s lijeva
Vojsku je služio u avijaciji u Zemunu, u Slavoniji je radio u Modnoj konfekciji a kad je došao u Kaštela zaposlio se u Jugovinilu.
– Za života sam promijenio nekoliko država, evo sad i euro sam dočekao, sjećam se kad su ubili kralja Aleksandra 1934. i kad je pala Italija '43., kao da je jučer bilo – kaže nam djed dok pokraj njega sjedi šukununuk Dražen, tek je napunio dva mjeseca, djed mu pjeva i gleda ga. Djed ima tri kćeri, šest unučadi, šest praunučadi i troje šukununučadi
– To je moje blago – kaže Dušan.
Na harmonici voli svirati sve, a posebno valcere. U sobi rodbina, navikli na živahnog djedicu, pije se kava, jedu se kolači. Svira nam Dunavske valove i Francuski valcer pa se prebacuje na bećarce i zapjeva:
„Koliko je odavde do Srijema,
lipše cure od Šokice nema.“
Do prije dvije godine svakodnevno je odlazio na kupanje. Često gleda televiziju, a trenutno prati rukometnu reprezentaciju. Na prošlom svjetskom nogometnom prvenstvu najdraži igrač mu je bio Modrić, smatra da je Dalić odličan trener, ali da smo igrali povučeno i da smo trebali više napadati. – Kako ćemo zabiti gol, ako nema nikoga u napadu – komentira Dušan.
Voli raditi s drvetom i kamenom, a zidovi po kući su ukrašeni goblenima koje je sam izvezao. Specijalno za rođendansku proslavu izradio je makete kućica od drvenih štipaljki koje je podijelio prijateljima i rodbini.
Na televiziji je godinama pratio doktora Oza i slušao njegove savjete o prehrani i zdravom življenju. Pokazuje mi krvnu sliku.
– Evo pogledaj, ko u mladića. Zdravlje mi je odlično, malo me koljeno zeza, al osim toga ništa – zadovoljno govori.
Najviše voli raštiku
Ukućani kažu da sam kuha, voli sve, al' najdraža mu je raštika. Ujutro popije čaj, nekad pahuljice, a navečer pojede jabuku, bananu ili mrkvu. Uz ručak popije malo vina. Poslije ručka obavezno malo zakunja.
– Svaki dan otiđe u šetnju do parka ili do dućana po spizu, svi ga znaju. Stalno je u pokretu, prije par dana obrezao je voćke oko kuće, mete, sređuje, ništa mu nije teško – kaže njegova kćer Vesna.
Kad smo ga pitali o receptu za dug život rekao nam je da je najbitnija zdrava prehrana, kretanje i društvo.
– Najgora mi je samoća. Kad me samoća uhvati, uzmem harmoniku i sviram. Svako ima svoju sudbinu, niko se nije rodio s cigarom u ruci, da živi nezdravo. Ja sam gospodar sebe i svoje sudbine – zaključuje Dušan s kojim smo razgovarali uoči proslave njegovog 100. rođendana.
Mnogobrojna rodbina i prijatelji okupili su se u petak da proslave Dušanov jubilarni rođendan. Na isti dan, supruga djedovog praunuka Darka slavila je svoj trideseti rođendan što je bio povod za dodatno slavlje. Dušan je, po vlastitoj želji, odsvirao Dunavske valove te pjesmom pozvao okupljene na prvi ples, a druženje uz pjesmu i ples se nastavilo do kasno u noć.
Kako je izgledala proslava pogledajte u fotogaleriji našeg fotografa Jakova Sučića.