U javnosti se posljednjih dana govori o nepravednom tretmanu prema osoba s invaliditetom i roditeljima sa statusom njegovatelja, zbog između ostalog, lošeg tretmana prema njima, skupim ortopedskim pomagalima, uskraćivanju osnovnih potreba za život te lošim zakonskim rješenjima koji su u pripremi… Odlučili smo razgovarati s jednom asistenticom u nastavi za dijete s poteškoćama i doznati iz prve ruke kako izgleda jedan dan asistenta i što takva vrsta pomoći znači za dijete, roditelja ali i osobu koja takav posao radi.
Naime, prema novom Zakonu o osobnoj asistenciji, koji je u pripremi roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju sa statusom njegovatelja izgubiti će pravo na osobnog asistenta, odnosno imati će ga samo samci. Također, više neće biti moguće birati asistenta već će se im on biti dodijeljen. Koliko je zapravo njegovateljima potreban predah i bilo kakva asistencija u brizi za dijete, potvrđuje nam jedna majka djeteta s Down sindromom. Njezino radno vrijeme nije 8 sati nego 24 sata 365 dana u godini i u slučaju njezine bolesti zapravo dijete bi trebalo biti izmješteno iz obitelji i smješteno u instituciju. Apelira se na uvođenju usluga pomoći u kući i nastavkom usluga osobnih asistenata bez obzira na status njegovatelja roditelja.
Ivona Šošić posao asistenta obavlja već 5 godinu za redom. Spoznaja da može nekome pomoći i osmijeh djeteta najveća su joj nagrada! Trenutno radi kao asistent u OŠ Kneza Trpimira u Gomilici, a za posao asistenta educirala se čim je počela raditi te svaku dostupnu priliku koristi za dodatno usavršavanje.
„Smatrala sam edukaciju krucijalnom ukoliko posao želim raditi onako kako treba. Mnogo sam naučila kroz nastavne predmete pedagogije, psihologije i defektologije. Nakon ove, završila sam još desetak edukacija koje se većinom odnose na rad s neurorizičnom djecom u formalnom obrazovanju. I dalje se educiram.“- kaže nam Šošić.
Od izazova s kojima se susreću djeca smatra da djeca zapravo nemaju dovoljno stručne pomoći od državnih institucija. „Djece s poteškoćama u učenju sve je više, a stručnog kadra kronično nedostaje. Tretmane logopeda, psihologa ili radnog terapeuta iznimno je teško dobiti i u najmanjoj mjeri, a kamoli u onoj u kojoj su oni zaista i potrebni. Dijete s disleksijom ili disgrafijom treba svakodnevno vježbati kako bi napredovalo i djeca su najčešće prepuštena roditeljima koji nemaju uvijek vremena za takve aktivnosti. Mi s druge strane teško dolazimo do prijeko potrebnih edukacija koje bi nam pomogle da pomognemo.“- naglašava Šošić.
Asistenti se također često susreću s nerazumijevanjem razrednog odjeljenja, kako djece tako i njihovih roditelja. „Roditelji ponekada misle ukoliko s njihovim djetetom u razred ide dijete s razvojnim poteškoćama to može utjecati na njihovo dijete. Da njihovo dijete samim time neće moći napredovati. Moje iskustvo govori sasvim suprotno! Djeca s kojima sam radila iznimno su dobro prihvaćena od svog razrednog odjeljenja.“- naglašava nam Ivona te dodaje da je suradnja s roditeljima izuzetno dobra.
Svaka škola ima koordinatora zaduženog za praćenje rada asistenta i pružanje podrške u radu. Ivona dodaje kako u OŠ u Gomilici ima svu potrebnu podršku. „Suradnja s nastavnicima i stručnom službom odlična je. Sve radimo u dogovoru. Imam sreću što radim u školi u kojoj su asistenti prihvaćeni i cijenjeni od strane nastavnika i stručne službe. To nažalost nije uvijek slučaj i uvelike se razlikuje od škole do škole. Svake godine dobijemo prilagođene integrirane udžbenike za nastavne predmete po prilagođenom programu što uvelike olakšava rad. Škola je opremljena dodatnim pomagalima koja možemo dobiti na korištenje poput numikona za matematiku, memorijskih kartica za koncentraciju. U knjižnici se mogu iznajmiti brojna književna djela sadržajem i fontom slova prilagođenim za učenika s problemima u čitanju te brojne didaktičke igre koje pomažu razvoju djece.“- pojašnjava nam Šošić.
Nastavni dan asistenata u nastavi uvelike razlikuje se ovisno o dijagnozi djeteta s kojim rade. Ukoliko se radi o djetetu iz spektra autizma ili s djetetom s većim poremećajima u ponašanju tada uz dijete treba biti konstantno. Sam posao je tada zahtjevniji. Ukoliko se radi o djetetu s blažom dijagnozom i djeci koja su samostalnija tada asistent može ostaviti dijete samo na velikom odmoru.
Ivona nam kaže kako često sudjeluje u radu s cijelim razredom. „Učeniku to zna biti drago. Posebno kada vidi da i druga djeca vole dodatnu pomoć. Djetetu je potreban osjećaj samostalnosti. Učenika potičem na rad, ponekad ohrabrujem ali i sprječavam neka nepoželjna ponašanja.“
I dok se u javnosti mogao steći dojam da su asistenti „nosači torbi“ Ivona poručuje kako to svakako ne stoji! Pomoć asistenta neupitana je za napredak djeteta a Ivona nam kaže kako je dijete s kojim trenutno radi mnogo napredovalo. U razrednom odjeljenju u prosijeku je 25 učenika i nastavnici ne mogu izdvojiti dovoljnu vremena s djetetom kojem treba asistent. Dijete ne može shvatiti gradivo iz prve, tako je između ostalog posao asistenta da to isto gradivo koje su nastavnici prilagodili nanovo istumače i objasne djetetu. „Kada ostvarite kvalitetan odnos s djetetom tada dijete sretnije dolazi u školu, s manjim stresom i većom sigurnošću da će uspjeti. Što dijete ima manje frustracija zbog školskog neuspjeha ima veći prostor za kvalitetniju socijalizaciju i razvoj samopouzdanja, što svakako utječe na povoljniji razvoj osobnosti.“- zaključuje Šošić.
I dok su ugovori na određeno i sramotno niska plaća nešto što svakako treba uskladiti, pozitivan je primjer Odluka Grada Kaštela o isplatama prigodne nagrade za 2022. za sve pomoćnike u nastavi u kaštelanskim osnovnim školama. Tako će dva pomoćnika OŠ Bijaći, četiri OŠ Kneza Trpimira, tri Kneza Mislava, sedam OŠ prof. F. Lukasa dobiti Božićnice u iznosu od 1000 kuna, 500 kuna za troškove prehrane za 3 mjeseca te naknadu za božićni dar za djecu do 15 godine u iznosu od 1000 kuna po djetetu.
Foto: Pexels ilustracija
