Kaštelani su dočekali svoje brončane nogometne reprezentativce kako treba, uz pjesmu, navijanje i baklje. Gorjelo je kambelovsko brce kad su oko 19 sati na binu došli Mario Pašalić i Marko Livaja. A njih su dvojica, usudimo se kazati, jako emotivno doživjeli doček u svom gradu.
Program je počinjao malo iza 17 sati, a već u tu uru su se najmlađi fanovi namještali na metalne ograde. Trebalo je na vrijeme zauzeti dobre pozicije. Bilo je i onih koji su pobjegli s nastave kako bi bili u Kambelovcu. Nije baš za neku pohvalu, ali dobro, ne može se baš puno zamjeriti. Uskoro je grupa Viva krenula s pjesmom, no svi su bili na skroz drugom mjestu.
"Je li završilo u Splitu, jesu na putu" moglo se čuti sa svih strana. Zatekli smo i gradonačelnika Denisa Ivanovića kako uz more čeka dolazak, kazao nam je da su pripremili feštu koju će Mario i Marko pamtiti. U Splitu je pak, očekivano, ipak sve se malo odužilo, pa se tek oko 18.30 sati proširio glas kako kreću Pašalić i Livaja. A do tog vremena se brce već bilo ispunilo, teško je procjenjivati koliko je točno ljudi bilo, ali dojma smo su u pitanju svakako četveroznamenkasti brojevi. Viva je dobro zagrijala ljude na prohladnom večernjem zraku, malo "Bili cvitak", malo "Mojoj lijepoj", izveli su i od Doris "Sedam mora sedam gora". Zapjevali su i svoj hajdučki hit "Bili anđele".
Atmosfera je bila jako dobra, svečarska, ali prije svega vesela. Bilo je tu od onih najmlađih, koji su još u kolicima, pa do najstarijih koji su se i štapom morali potpomagati, svi su htjeli vidjeti i pozdraviti brončane sa Svjetskog prvenstva. Iza 18.30 sati počela je rasti i nervoza, ali ona pozitivna, kad će više... Moralo je ipak proći nekoliko minuta iza 19 sati da se iz pravca veslačkog kruga pojave automobili s reprezentativcima. A onda je njima dvojici trebalo još nekoliko minuta da se probiju do bine, jer je svatko htio čestitati, neki potpis, sliku...
Prvi je uz pjesmu publike "Dok svira radio Pašalić Mario" izašao Pašalić.
"Najteže je doći do priznanja u svom kraju i zato sam sretan da vas vidim ovoliko", kazao je Mario. Upitao ga je voditelj Vedran Očašić što se prvo spremilo doma za jesti, a Pašalić je uzvratio kako od svih dočeka i obveza nije zapravo niti stigao pošteno pojesti. A onda su mu s razglasa pustili snimku Marka Šapita prilikom njegovog izvođenja jedanaesterca protiv Japana. Zasuzile su malo oči Paši nakon toga, vidno su ga emocije obuzele.
Nakon njega je na binu došao i Marko Livaja, reprezentativna 14-ka i Hajdukova desetka, kako je najavljen. Prvi pokušaj obraćanja je propao jer je buka petardi i navijanja probijala bubnjiće, a upalilo se na desetke baklji sa svih strana. Moglo se u tom trenutku kazati "Kambelovac gori". Morao je voditelj publiku malo i zamoliti da se smiri, kako bi se čulo što Livaja ima za kazati.
- Sretan sam, drago mi je da smo iz Kaštela ovo napravili. Ovdje su bili moji prvi nogometni koraci, baš na ovom mjestu. Zahvalio bih se i svom prvom treneru Anti Rajčiću Raji, kazao je Livaja, a nakon toga se poznati kaštelanski trener također pojavio na bini. Otkrio je onda i jednu novost, Pašalić i Livaja su bili cimeri na Svjetskom prvenstvu. On im je pred prvo kolo poslao poruku ohrabrenja, a Pašalić mu je uzvratio da su spremni i da će se ponositi njima.
I dok se klapa sv. Jeronim penjala na binu, Očašić je malo popričao s Livajom, pitao ga je jednu stvar: "A kad ćemo biti prvaci", misleći na Hajduk. "Ove godine, ako Bog da", kazala je "bila" desetka. Na odobravanje okupljenih. Dodao je i kako će Perišić zasigurno kroz neko vrijeme vratiti se doma, na Poljud. Jasno, i to je pobralo ovacije.
Pašalić i Livaja su potom potpisali po tri lopte svaki i bacili ih u publiku, što je izazvalo grčevitu borbu, sjajna je to uspomena. Ali je izazvalo i lančanu reakciju, djeca su počela dolaziti na binu, na užas redara koji jednostavno nisu uspjeli zaustaviti tako masivan prodor. A Livaja i Pašalić su se morali baciti u potpisivanje svega i svačega, od papira, majica, pa do samih ruku. Iako je umor na njima bio evidentan, strpljivo su i taj dio odradili, nekoliko stotina potpisa zasigurno je palo. Bilo je na kraju i suza, neka djeca nisu uspjela u toj nakani, pa im je to teško palo, baš ih je bilo milo gledati. Ali ima vremena, bar će Livaja biti tu svako malo. Dobrih 15-ak minuta organizatori i voditelj su pokušavali izvući brončane s bine, jedva su u tome uspjeli.
Nastavila je Viva nakon toga svirati, ali bilo je vidljivo da je broj ljudi na brcu opao. Ipak se tu došlo samo da se pozdravi Marka Livaju i Marija Pašalića. I napravljeno je to na jedan pamtljiv način. A Paša i Livi su napokon došli doma. S brončanom medaljom oko vrata. Može se završiti samo s riječima Marka Livaja: "Imamo mi budućnost, bit će još medalja za Hrvatsku". Nadamo se i dočeka u Kaštelima.
Kako je izgledao doček u Kambelovcu možete pogledati OVDJE.
Foto: Ivana Topić i Jakov Sučić (PGK)
