Iz drugog pokušaja Kaštelani su sinoć napokon uspjeli poslušati koncert Željka Bebeka u parku u Lukšiću. Treba se prisjetiti, ovaj koncert trebao je biti održan još tamo 2. prosinca, no zbog nenadane monsunske sezone u Dalmaciji morao je biti prebačen na manje kišna vremena.
A stari majstor sinoć je ponovno pokazao da su godine ponekad samo broj. Iako je u petak proslavio 77. rođendan, na bini ne odaje dojam da je za dom umirovljenika. Dapače, odradio je živahan koncert, ništa nije zaostajao za petoricom iz svog benda, koji su ipak pokoje desetljeće mlađi.
Ono što je za Bebeka specifično je raspon godina njegove publike. U lukšićkom parku se tako sinoć dalo zamijetiti toliko generacija da ne možemo prvoloptaški iskoristiti onu "od sedam do sedamdeset sedam godina". Jer bilo je i starijih. Kako to obično biva, oni mlađi tu su zbog ovih recentnijih Bebekovih pjesama, 'ajmo kazati kafanskih hitova. "Ja po kafanama" uostalom i jeste najveći hit te faze. No, miksao je sinoć stari lisac Bebek hitove i iz druge dvije njegove ere, da bi svi bili sretni. Ove srednje generacije u četvrtim i petim desetljećima života dobile su svoju dozu starijih solo hitova, a najstariji fanovi mogli su čuti ono po što su došli: stare hitove iz ere Bijelog dugma.
A iako su svi hitovi pobrali dobru reakciju publike, ipak se još jednom pokazalo da je njegova najhipnotičkija pjesma "Da je sreće bilo". Jednostavno, na nju su se sinoć, kao i milijun puta prije toga na koncertima, ujedinili glasovi i starih i mladih i glasno je odradili skupa s pjevačem. Ima Bebek nesumnjivo kvalitetnijih stvari, ima i kafanskijih poskočica, ali ovo mu je jednostavno najveći hit.
Odrađen je tako sinoć zasigurno najveći koncert ovog adventa u Kaštelima. Jasno, ukoliko Livaja ne zapjeva danas, ali to je za neke druge tekstove...
Foto: Jakov Sučić
