Pomorski športski klub Srdela i ove je godine bio domaćin tradicionalne podjele bakalara na portu u Kaštel Starome, a sva sredstva sa manifestacije, prikupljena u obliku donacija, bit će dodijeljena u humanitarne svrhe.
– Bakalar se najprije stavi namakat u vodu, i to najmanje jedan dan, pa se prokuva u vodi i očisti od kostiju i kože, a temeljac se sačuva i u njega stavimo očišćeno meso bakalara i krumpire, pa dodamo luk, peršin, sol, papar, maslinovo ulje i tako se kuva dok se ne dobije jedna lipa gusta juha. – rekao nam je zadovoljni predsjednik PŠK Srdela Jakov Sirovica.
Petnaestak minuta prije podne već se skupilo dosta ljudi koju su s nestrpljenjem čekali da podjela krene. Do tada sunčano nebo počeli su prekrivati teški, sivi oblaci, koju su se iz smjera Planoga polako, ali sigurno, približavali portu. Domaćini ništa nisu prepustili slučaju, pa su, kao da su znali, natkrili dio na kojem se održala podjela bakalara. Čim je kiša počela, svi su se sjatili ispod šatora i zadovoljno jeli bakalar i pili bijelo ili crno vino, ovisno o izboru. Nešto više od 800 porcija planulo je za manje od sat vremena.
– Nemojte me slikat, da me šef ne vidi, na bolovanju sam, al sam mora doć povirit' i provat' bakalar. Evo sve smo počistili, a kako nećemo kad je bija odličan – rekao nam je jedan sugrađanin.
– Sinoć smo okoštali, a jutros stavili kuvat, otprilike šezdeset kila bakalara, uz, naravno, krumpire i ostale dodatke – kazao je Soniboj Grgin, jedan od kuhara ovogodišnje manifestacije. Uz njega, bakalar su pripremali Tonći Zekić i Nikola Tomić.
I gradonačelnik Denis Ivanović je, tradicionalno, sudjelovao u podjeli bakalara uz ostalu ekipu iz PŠK Srdela, koji su nam rekli – Stavili smo ga kuvat oko sedam i po, i tako se krčka na lagano, negdi do deset, onda smo ga poklopili dvi ure, jer mu triba malo da stane, da dobije oni šug.
Možda bakalar nikad ne bi postao dio naše tradicije da se Pietro Querini, poznati venecijanski moreplovac, nije za jednog olujnog nevremena nasukao na obale Norveške i pri povratku u Veneciju sa sobom ponio ogromne zalihe te osušene delicije koje su završile u loncima diljem Mediterana.
O bakalaru je, tome caru od Badnjeg dana, pjevao i Đani Maršan sa grupom More, Roko se „pokara“ s Anđom u Smojinome Malome mistu, a nas njegov miris uvijek podsjeti da je vrijeme od Božića pred vratima.
Foto: Jakov Sučić
