Predavanje na temu "Morski otpad i mjere za praćenje količine onečišćenja" održano je sinoć u Vili Nika u Starome, a finalni zaključak može biti samo da nije dobro. More smo toliko onečistili prije svega plastikom da će to dosta skoro postati ozbiljan problem čak i za turizam.
Organizaciju predavanja odradile su udruga Sunce i Centar za zaštitu kulturne baštine i klimatske promjene. Predavačice su bile Tihana Arapović i Tea Kuzmičić Rosandić koje su o ovom problemu govorile i iz teorijske perspektive, ali i iz prakse, obzirom da su sudjelovale na monitoringu onečišćenja. Prije svega, pojasnile su kako ne postoji morski otpad, već se radi o otpadu u moru. Jer more ne proizvodi samo otpad, već on dolazi s kopna, uglavnom kroz ljudsko (ne)djelovanje.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Temeljni problem nije uopće na moru nego u gospodarenju otpadom na kopnu. Dok god to ne dovedemo u red, nećemo moći utjecati pozitivno na more, kazala je Kuzmičić Rosandić. Tu se onda povela priča o samom gospodarenju otpadom po Hrvatskoj, gdje su predavačice i okupljeni pričali o rješenjima diljem države. Gdje se Split gotovo pa unisono isticao kad loš primjer, dok su primjerice Krk spominjali kao lokaciju gdje je pitanje otpada uspješno adaptirano. Kaštela su dobila pohvale zbog sustava, ali se spomenuo taj nedostatak kompostane, kao i pitanje same (ne)odgovornosti građana. Kao nekakvu potvrdu tome, malo nakon izlaska s predavanja, osjetili smo smrad koji obično znači da se netko ilegalno rješava sadržaja septičke jame. Stvarno su neke stvari do samih ljudi. Prepričana je i situacija kad je inspektorat došao kazniti osobu za koju su znali da iskrcava šutu u more. Čekali su u zasjedi, ali je po dolasku krivca upozorila vlasnica prve kuće do mjesta gdje je on to bacao. Dakle, spriječila je da se nekog kazni jer joj je gotovo u dvorište bacao smeće.
Pogledan je i film "Veliki plavi kontejner", priča s plaže na Visu, gdje se skupljao otpad. Dosta dramatično zapravo to izgleda, a svakako je važno napomenuti da se u Jadranu, ali i na Mediteranu utjecaj smeća mnogo jače može osjetiti, jer se radi o zatvorenim morima, koliko god nama bili veliki. A kako se i u filmu navodi, prečesto se razmišlja samo kratkoročno, a nitko ne vidi kamo bi nas otpad u moru mogao dovesti za nekoliko godina. Kad bi ugrožen mogao postati i turizam, koji generira 20 posto BDP.
Zanimljivo je da su prilikom monitoringa onečišćenja locirali i velike količine stiropora u moru i na plažama. A tu se najčešće radi o dijelovima ribarskih stiropornih kašeta. No, tu je jedan paradoks, oni stiropor koriste zbog propisa.
- Njima su higijenska pravila takva da im se ne isplati imati plastične kašete koje bi se mogle koristiti češće, već im je lakše raditi s jednokratnim stiropornim. I to onda dovede do ovakvih stvari, kazala je Kuzmičić Rosandić. Kao najproblematičnijeg zagađivača ističu mikroplastiku, koja je premala da ju se uopće okom zamijeti, a lagano ulazi u sve sfere mikrosustava. Za zabrinuti se je da potpuni učinci mikroplastike na zdravlje uopće nisu do kraja istraženi.
Koje je onda rješenje, postoji li uopće ili nas čeka plastična katastrofa? Nema nekog savršenog i brzog rješenja, sve je zasnovano na ljudima i promjeni nekih navika. Odnosno, dugoročno rješenje svede se na dvije točke, unaprjeđenje gospodarenja otpadom na kopnu te smanjivanje upotrebe plastike. Rješenja su tu, samo ih svi mi na kraju trebamo prakticirati.
FOTO: Jakov Sučić
