POSLJEDNJI ISPRAĆAJ VELIKE KAŠTELANSKE NOVINARKE
Oprostili smo se posljednji put i na vječni počinak ispratili našu voljenu Diju, još uvijek u nevjerici da smo je zauvijek izgubili. Jučer na groblju Gospe na Krugu u Kaštel Kambelovcu okupili su se mnogi koji su se željeli pozdraviti s našom kolegicom, ali prije svega prijateljicom.
Mnogi su došli odati počast našoj dragoj Dijani i izraziti sućut njenoj obitelji, od kolega iz drugih redakcija, čelnika Grada Kaštela, predstavnika gradskih udruga, političkih stranaka i ustanova s kojima je godinama surađivala na poseban način, baš kakva je i bila, posebna.
Popis je dug, a želja samo jedna, pozdraviti se i zahvaliti onoj koja ih je godinama marljivo pratila, i podržavala njihov rad, i zajedničko nastojanje da naprave što više na dobrobit Kaštela i njegovih građana.
Na posljednjem ispraćaju dirljivim riječima oprostio se i župnik Kaštel Lukšića don Mario Buljević, s kojim je Dijana njegovala poseban odnos i to stihovima talijanske pjesme "A te La Parola", a potom i prijevodom "Riječ za tebe", naglasivši kako je upravo riječ bila njena strast. Osim riječju, Dijana je ispraćena i pjesmom u klapskoj izvedbi Antonele Burić i članova klape Podvorje te pučkim pjevanjem Nede Kovačeva.
Iznimna snaga bila je potrebna i našem kolegi i uredniku Jošku Grginu, da uputi posljednje riječi zahvale onoj koju ćemo zauvijek pamtiti i čuvati u našim srcima i mislima. Nekrolog našeg urednika, kojemu je Dijana bila puno više od kolegice prenosimo u cijelosti.
Dijanu sam upoznao prije tridesetak godina, bila mi je kolegica na poslu i prijatelj poslije radnog vremena. Nije to bio ni dug ni kratak vremenski period, ali u svakom slučaju dovoljan da se upoznamo, da vidim njene navike, upoznam njezin karakter, saznam njene vrline, narav, da učvrstimo prijateljstvo, da steknemo međusobno povjerenje, da se možemo jedno drugom pohvaliti ili požaliti, da se međusobno posavjetujemo, jedno drugo utješimo, ohrabrimo, podržimo...
A evo došao je dan, dan rastanka. Nema više druženja, ja nemam jednog velikog prijatelja, njena obitelj nema suprugu, nema majku, nema baku, nema sestru.. a naš Portal izgubio je svoju DUŠU!
Nedostajat će Dija i svoj ostaloj rodbini, prijateljima, poznanicima, susjedima, nedostajat će cijelim Kaštelima kojima je dala sebe, onako kako ona to zna... srčano, pošteno i s ljubavlju!!
Zato se želim danas, ovdje, oprostiti od velike prijateljice i kolegice... Želim kazati što osjećam, što mislim, čega se sjećam...
Jedna od izreka kaže: „Ne budi lak na srđžbu" - Dijana je takva bila;
„Primi svakog čovjeka ozarena lica“ - Dijana se i te izreke držala;
„U mjestu u kojem nema ljudi, nastoj biti čovjek" - Dija je uvijek i na svakom mjestu bila čovjek, bila je veliki čovjek;
Jedna izreka kaže „Budite suzdržani u osudi" – Dijana se i toga držala;
„Govori malo, a čini mnogo" – Dija se i toga držala... Šalim se, Dijana je govorila puno a činila još više!
„Ne preziri ni jednog čovjeka" - i to je Diju krasilo;
„Budi vrlo, vrlo skromna" - Dijana je upravo takva bila;
Dijana nikada nije sebe veličala i nikada nije poželjela tuđe!
Jedna izreka kaže kako postoje tri krune - kruna nauke; kruna svećenstva i kruna kraljevstva; Ali kruna dobrog imena sve ih nadvisuje...
Diju je upravo ta kruna krasila, kruna dobrog imena. Kruna koja nadvisuje sve krune.
Eto takva je Dijana bila za života, takvu je pamtim i takva će ostati u našim sjećanjima.
Sada kada njeno srce iznenada prestalo kucati, ostaju nama, njenim prijateljima i kolegama samo sjećanja i uspomene na zajednički rad, na druženje, priče i šale, ostaju nam uspomene na jednu veliku ženu dobre i plemenite duše, ženu velikog srca, i velikog, velikog prijatelja.
Draga naša Dijo,
hvala ti na svakom trenutku i mirno spavaj do ponovnog druženja...
Foto: Zvonimir Barišin
