Održano je sinoć još jedno druženje "Knjiga uz kolače", iz serije druženja sa spisateljicama u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela i udruge Mastrinka. Sinoćnja gošća bila je Zvjezdana Čagalj, dvadesetak posjetitelja u dvorcu Rušinac provelo je zanimljivu večer s njom. Autorici je to koja ima desetak knjiga i slikovnica za djecu iza sebe, kao i dvije knjige poezije za odrasle.
Spisateljica je, ukratko opisujući sebe, istaknula kako je ona "priučena Kaštelanka", jer je 18 godina u ovom gradu. Dodala je i kako je u mirovini, ali da i dalje radi. Ne zato što misli da je to super u mirovini, nego čisto iz financijskih pobuda.
- Nije ovo kukanje, nego čisto iznošenje činjeničnog stanja. U takvoj situaciji sam zadovoljna da mogu raditi - kazala je Čagalj. Treba kazati kako je ona 46 godina radnog staža provela u vrtićima, od obične odgojiteljice pa do ravnateljice u Jelsi, gdje je i završila svoju profesionalnu karijeru.
Zanimalo je okupljene, obzirom na njezine preokupacije, je li lakše s djecom ili odraslima. Nije dugo dvojila, odmah je odabrala djecu. Za koju je shvatila da znanja mnogo lakše prihvaćaju kroz rimu i igru riječima, nego suhoparnim nabrajanjem. Zbog toga se i okrenula pjesmama, ali dodala je i jednu zanimljivost, smatra kako je više ona dobila od djece, nego djeca od nje. I zato je sretna svojim odabirom zvanja. No…
- Google danas nikome ni ne daje pravo na njegovo zvanje. Danas svi sve znaju, jer pročitaju na internetu. Mogla bih možda ja i operirati – kazala je.
Ispričala je i jednu anegdotu sina svoje poznanice. Čija je učiteljica u školi pitala klasično pitanje "što je autorica htjela reći" za jednu njezinu pjesmu. Na što je mališan uzvratio "učiteljice, učiteljice, ako ne znate što je htjela reći mogu je ja pitati pa vam reći, ja je poznam".
Pri kraju službenog dijela pročitala je i nekoliko pjesama, dječjih, iako se treba zamijetiti kako prva "San žutog lišća" ima i onaj drugi sloj namijenjen nešto odraslijima, jer pjesma govori o potrazi za vječnom mladosti, ali i neumitnosti protoka vremena. I zapravo je na kraju jedan onako, noir lirski izričaj. Nastavilo se druženje i nakon službenog dijela, uz čaj i grickalice, onako neformalnije.
Foto: Jakov Sučić (PGK)
