U UGODNOM RAZGOVORU O ŽIVOTU, RADU I KNJIGAMA
Koliko smo do sada puta čuli da smo rođeni i živimo u „najlipšem dilu svita“ i u „zemaljskom raju“? Zašto onda dio nas, i u prošlosti i danas, napušta ove krajeve? Odnosno, zašto se, kako u svojoj knjizi „U tuđini“ navodi Žarko Bedalov, iz ovih krajeva nekada bježalo, a danas odlazi?
Upravo knjiga „U tuđini“ Žarka Bedalova, rođenog Kaštelanina, ili kako me je u razgovoru ispravio sam autor knjige, rođenog Kambelovčanina, odgovara na neka od tih pitanja, ali i svjedoči kako prava odluka, u pravo vrijeme, može dovesti do uspjeha u životu.
Knjiga donosi priču o njegovom životnom putu, kako onom privatnom tako i profesionalnom, a dio onoga što u knjizi piše, ispričao nam je u ugodnom razgovoru koji smo s njim vodili ovih dana, u društvu s njegovim nećakom Damirom Bedalovom.
Žarko Bedalov rođen je u Kaštel Kambelovcu 1942. godine, kao treće dijete u obitelji Bedalov, od oca Andrije i majke Marice, rođene Rilov. Roditelje nikada nije upoznao jer ubrzo nakon njegovog rođenja otac mu je poginuo kao partizanski vojnik negdje na Kozjaku za vrijeme borbi s talijanskim vojnicima.
- Jako brzo nakon očeve pogibije Talijani su mi streljali majku jer je pomagala partizanima. S nepunu godinu dana ostao sam siroče, a kako se radilo o teškim ratnim i poratnim vremenima, nitko od rodbine nije mogao preuzeti potpunu skrb o meni pa sam djetinjstvo proveo u domovima kod časnih sestara u Lukšiću, Lokrumu i Zadru – kazuje nam Bedalov.
U Kaštelima je boravio povremeno, no crtice iz djetinjstva na prostoru podno Kozjaka dobro je zapamtio. Iako je bio živo dijete bio je dobar učenik, čak među boljima u svom okružju, a većina fokusa bila mu je na matematičkim i tehničkim predmetima pa je to nekako zacrtalo njegov životni put.
Završio je srednju tehničku školu, nakon čega je upisao Elektrotehnički fakultet u Splitu, a diplomirao je u roku na Elektrotehnici u Zagrebu.
Prvi poslovi kao mladom inženjeru elektrotehnike bili su mu u Croatia baterijama i Radi Končaru, a iako bi mnogi danas rekli da su to bila neka od boljih jugoslavenskih poduzeća, ono što se Bedalovu nudilo u profesionalnom smislu, njemu nije bilo dovoljno.
Brzo je otkrio da iako je dijete roditelja poginulih u ratu na strani partizana, zbog svog odbijanja da se priključi političkom životu kao član Partije, neće imati puno mogućnosti za napredovanje i stvaranje te je donio jednu od najvažnijih odluka u životu, da svoju profesionalnu karijeru nastavi izvan granica tadašnje države.
Kako odlučio tako i napravio i zajedno sa suprugom Majom 1968. godine otišao je za Kanadu.
Veoma brzo u Kanadi su prepoznali njegove mogućnosti, želje i ambicije pa je u svega nekoliko godina postao jedan od traženijih stručnjaka na polju elektrotehnike.
Njegov pomalo pustolovni duh, želja za istraživanjem i iznalaženjem rješenja te veliko znanje, u godinama koje su slijedile vodile su Žarka Bedalova na poslove u Južnu Ameriku, u Afriku, radio je u Indoneziji, Maleziji, Australiji, ili bolje rečeno u 16 država na pet kontinenata.
Realizacije nekih od najvećih projekata, poput elektrana u Venezueli i elektrifikacije u Saudijskoj Arabiji, nosili su njegov potpis. I tako više od 50 godina...
- U jednom trenutku mog života, u radu s mladim inženjerima, odlučio sam da ću jednog dana napisati stručnu knjigu koja će tim mladima pomoći u početnim koracima u svijet elektrotehnike.
No, ideja o nastanku takve knjige, zbog moje zauzetosti poslom, morala je ipak pričekati niz godina, bolje rečeno, odlazak u mirovinu – priča nam ovaj kaštelanski Kanađanin.
I tako je prije dvije godine napokon iz tiska izašla sveobuhvatna knjiga „Practical Power Plant Engineering“ a objavio ju je jedan od vodećih izdavača stručnih knjiga John Wiley & Sons. Knjiga je rezultat 50 godina praktičnog iskustva rada u brojnim industrijama, s tehnologijama koje se stalno mijenjaju, uz suradnju s mnogim iskusnim inženjerima elektro i drugih inženjerskih pozadina, u svim dijelovima svijeta. Knjiga je puna opisnih primjera, stručnih tablica s podacima o opremi, relejnoj zaštiti, inženjerskim proračunima, ilustracijama i zdravo-razumskim inženjerskim praksama.
A upravo razlika između prakse i teorije jedna je od tema koju Bedalov u svojim stručnim razgovorima često naglašava.
- Teorija je bitna. To stvara temelje vašeg osnovnog znanja. Činjenica je sljedeća - naši profesori nas uče da postanemo profesori. To je sasvim očekivano. Najbolji učenici našeg razreda postali su profesori. Inženjer se postaje s praktičnim iskustvom radeći zajedno s drugim inženjerima, suočavajući se s višestrukim inženjerskim primjenama i problemima, radeći pogreške i postižući uspjehe – kaže ovaj Kambelovčanin.
Osim što je izdao ovu vrijednu knjigu, Žarko Bedalov u zadnje vrijeme svoja profesionalna iskustva prenosi studentima kao gost predavač na univerzitetima u svijetu, a njegova predavanja imali su prilike čuti i studenti u Splitu i Zagrebu.
Kako za sebe kaže da ne može biti statičan i stalno treba nove aktivnosti, prije godinu dana završio je i knjigu „U tuđini“, s podnaslovom „ Bijeg iz radničkog raja“, u kojoj kroz djeliće svog života opisuje neke od razloga iseljavanja i na svojevrstan način knjiga je na spomen svim iseljenima.
Knjigu je izdao nakladnik Bošković, a pročitavši je možemo reći da ona nije samo presjek autorovog života i stanja u nekadašnjoj državi već i kronika određenih ljudi i zbivanja u Kaštelima, Hrvatskoj, bivšoj državi, ali i svijetu.
Ovaj iznimno vitalan 80-godišnjak, jedna je od rijetkih osoba s kojima smo se u novinarskom poslu susretali, a koja će reći da je skoro u potpunosti zadovoljna postignutim u životu.
Unatoč što to ne naglašava posebno, iz razgovora s njim, očito je da iznimno voli svoja Kaštela. Iako mu je nakon odlaska u Kanadu trebalo punih 14 godina da prvi put dođe u domovinu, sadašnje umirovljeničke dane često provodi upravo ovdje, u Dalmaciji, Splitu i Kaštelima.
On o Kaštelima i Kaštelanima zna mnogo, iako je živio tisućama kilometara udaljen od njih, a Kaštelani o njemu više mogu doznati upravo u knjizi „U tuđini“, koja bi uskoro mogla biti predstavljena i u njegovim rodnim Kaštelima.
