Proteklih dana kaštelanski planinari nastavili su sa svojim planinarskim aktivnostima, dio ekipe iz HPD-a Malačka bio je na Danima Cincara, dok su polaznici Opće planinarske škole HPD-a Kozjak upoznavali svoju matičnu planinu.
HPD Malačka
Planinari HPD Malačka odazvali su se pozivu PD Cincar, kako bi sudjelovali na Danima Cincara 2022, na kojima se ujedno obilježavala i 130. obljetnica planinarstva u Bosni i Hercegovini.
O ovom izletu osvrt je napisala Snježana Plazonja
- Kako to obično na skupovima biva, svi oni koji mogu, pohitaju na druženja čim prije, jer svaka minuta provedena u svijetu planinara je dragocjena i vrijedna. Tako je određeni dio naših članova već u petak otišao prema Livnu, pa malo iznad, do prostranih dolina unutar kojih se smjestio planinarski dom “Kruzi”(1265m) na Krug planini.
Ovaj drugi dio, naša Livanjska nevista, Ivana Jozić je povela u subotu, da laganim pješačenjem ugriju svoje noge od Livna do doma. Dan kao izmišljen, u pozadini Livno sniva, a ispred nas zelene šume, beskrajne doline i povremeni brežuljci na kojima caruje njihovo najveće blago; divlji, slobodni i nesputani konji. Svakome oni požele dobrodošlicu. Stoje tu negdje sa strane, kao gledaju svoja posla, al’ isprate svakog prolaznika.
Dolaskom na dom nailazimo na odličnu atmosferu, pravu planinarsku. U međuvremenu, umor planinara koji su nas dočekali poslije uspenjanog najvišeg vrha Cincara, Cincar (2006) je prošao, a zadovoljstvo je nastupilo. Miris domaćeg graha, a kroz njega se probijaju ruke što se u zagrljaje šire, osmijesi na licima i u očima. Domaćini točno onakvi kakve smo ih ostavili i prošle godine, veseli, prijatni i gostoljubivi. Negdje sa strane cijede se sirupi s baklava, smješkaju se tulumbe i ostale slatke delicije. Prava poslastica bili su “Nevistini burgeri” napravljeni po recepturi jedne doktorice. Ne smije se, a ni ne može dogoditi da dođeš u Bosnu, a ostaneš gladan!
U tijeku dana, predstavljeni su monografija PS HB i film “Kad čovjek postane planina”. Kratki je to eksperimentalni film koji govori o evoluciji i životnoj filozofiji planinara u životnim izazovima naše realnosti.
Pjesma i zabava nastavili su se onako planinarski, do dugo u noć. Ujutro je kiša sjetno ispratila sudionike do Livna ostavljajući u zraku pozdrav do idućeg susreta. Hvala našim dragim Livnjacima, ponovilo se – poručila je na kraju Snježana u ime HPD-a Malačka.
Đir po Kozjaku
Zbog loših vremenskih prilika, u HPD-u Kozjak otpao je iz programa predviđeni izlet na Svilaju pa je iskorištena prilika da polaznici Opće planinarske škole nešto ranije upoznaju svoj Kozjak.
A kako je njima bilo kratko su na Facebooku napisale Tea i Josipa.
- Nedilja rano ujutro, taman prid kišu. Idealno za ostat spavat, al Bara ima drugi plan. Po rasporedu je tribala bit Svilaja, al da ne bi "svi lajali" i pokisli skroz, idemo ipak na matičnu planinu. Okupili se i uz pratnju poneke kapi kiše krenuli od groblja prema planinarskom domu Putalj. Dobar stari put do doma sa obnovljenim markacijama poslužia je za lagano razbuđivanje i zagrijavanje. Ona poneka kap kiše se ipak malo pojačala, taman da provjerimo jel nam vodootporna oprema i da ubrzamo korak pa uletimo u dom prije mogućeg pljuska. Malo ića i pića u domu i na red su došle zamke i vježbanje čvorova. Upetljali koji put ove šta smo naučili već, pa Bara daje još koji novi da nam ne bude dosadno. Jesmo li ih skužili, to ćemo tek vidit.
Vrime nam se smirilo, dio ekipe je poželia ić kući, a dio nas je osta još malo slušat doživljaje s različitih uspona. Taman negdi u vrime ručka i ostatak ekipe se spustia na početnu točku uspona. I na kraju nam je isto bilo drago da nismo ostali spavat ujutro – izvijestila je Tea.
- Ni ona dobro znana: "kiša će, ćutim je u kostima", nije nas obesrabila. Dapače, krenili smo nakon već tradicionalne kave i vesele ćakule putevima našeg društva. S našeg groblja u Sućurcu vesela je družina krenila "rukan tirat oblake" kroz puteve do našeg doma. Zajedničkim smo snagama i ohrabrenjima svi sretno stigli do cilja. A cilj je bio... topli fažol, naravno.
Naš nam je Bara pokaza i sve polulađare, lađare i mađare 10 minuta smijeha pa minutu koncentracije, sve dođe na svoje, ajde. Pivica, dvi, malo spize i otišla je i ta kiša. A mi se siti i zadovoljni vratili kući nakon još jednog veselog izleta, vjerovali ili ne, svi na broju – na svoj je način boravak na Kozjaku opisala Josipa.
Foto: Facebook HPD Malačka, HPD Kozjak
