KONCERT AMIRE MEDUNJANIN
Kada bi umjesto izvješća trebala napisati kratku i sažetu kritiku na koncert Amire Medunjanin u sklopu Dobrilinih glazbenih večeri, ona bi glasila „nesvakidašnje, nestvarno, čudesno i emotivno“. Jer kako drugačije opisati taj poseban glas koji se širio lukšićkim Novim parkom, publiku koja pjeva, plješće i skandira, pjevačicu i prateće glazbenike koji od početka do kraja nastupaju s iznimnom količinom energije, a skoro cijelo vrijeme s neba pada kiša....
Amira Medunjanin, pjevačica koju se može opisati kao pjevačicu duše, jer sevdah je pjesma duše i ljubavi, u Kaštela je stigla na poziv Turističke zajednice i Grada Kaštela, organizatora manifestacije Legenda o Miljenku i Dobrili i Dobrilinih glazbenih večeri, koje su i u godinama ranije u Kaštela dovodile dive hrvatske glazbene scene, posebne, uspješne i jake.
Ove godine, kako je na početku događanja navela Marijana Vulas, koordinatorica manifestacije, Dobriline glazbene večeri rezultirale su koncertom posvećenim „svili i kamenu“, svim ženama koje moraju biti nježne kao svila i čvrste kao kamen.
Amira je svoj kaštelanski koncert započela pjesmom „Voljelo se dvoje mladih“, koju je posvetila upravo najpoznatijim kaštelanskim ljubavnicima Miljenku i Dobrili, a taj početak pokazao je da su pitanja uoči ovog koncerta, ima li smisla usred turističke sezone i u jednu sredinu kao što su Kaštela dovesti sevdah, bila potpuno bespotrebna. Jer poklonici Amirinih nastupa znali su da s Amirom i sevdahom dolazi i čarolija emocija.
Redala je pjevačica pjesme jednu za drugom, „Rane moje“ ,„Ja nemam prava nikoga da volim“ i „Šta će mi život“ , nekadašnji hitovi Silvane Armenulić i neslužbena himna svih sevdalinki „Kad ja pođoh na Bembašu“, neke su od pjesama koje je s Amirom zajedno pjevala i publika, među kojom je bilo i onih koje viđamo tek na koncertima rocka, techna ili isključivo strane glazbe.
Nakon prvih 25 minuta koncerta na Novi park sručio se pravi ljetni pljusak, no publika se nije pomakla niti za korak. A ni pjevačica.
- Hoćemo li dalje – pitala je Amira
- Hoćemo – odvratila je publika jednoglasno
I koncert je nastavljen, uz pratnju zvukova kišnih kapi, grmljavine, još više emocija i zajedno otpjevane „Stade se cvijeće rosom kititi“, „Sve smo mogli mi“ nezaboravne Jadranke Stojaković i još mnogih.
Sve izvedbe, unatoč nestvarnom glasu Amire Medunjanim i glazbi koju taj glas u sebi nosi, ne bi bile potpune bez maestralne glazbene pratnje gitariste Zorana Majstorovića i kako ga je pjevačica predstavila, umjetnika na harmonici Antonija Vrbičkog.
Saznali su Kaštelani ove večeri da je Amira jedan dio svog života živjela upravo u Kaštelima i za ovaj grad vezuju je posebne uspomene kao i počeci njene glazbene karijere. Naime, Amira je kratko vrijeme nastupala kao dio klape 7 Kaštela.
Ova klapa okupila se ponovo, posebno za ovu prigodu, a zvijezda večeri zajedno s njima publici je poklonila legendarnu „Konobu“ i „Jubav si moja zauvik“ Meri Cetinić.
Planirani kraj koncerta nije bio i stvarni kraj jer je publika, što se rijetko bilježi u Kaštelima, Amiri skandirala ono „vrati se“ jednakom snagom kao što su je pozdravili na samom početku. I pjevačica se vratila..... „Što te nema“ pjevali su na kraju svi, a mi bi zaključili šteta što Amire češće nema među nama. Bilo bi i više ljubavi.
Foto i video: Kuzma Topić
