Planinari HPD Malačka prošlog su vikenda odradili svoj centralni društveni izlet u nacionalni park Sutjeska, uživali u osvajanju vrhova, zanimljivoj prirodi i druženju te zabavi.
- ... naši brzi i žestoki rangeri odvoze nas do Prijevora (1659 mnv). Po izlasku iz šume, otvorili su se vidici na okolne planine, bosanski div Maglić s lijeve strane, a na suprotnoj, s druge strane prašume Perućice, Volujak, Trnovački Durmitor, Vlasulja. Na tom mjestu podijelili smo se u dvije grupe te krenuli prema svojim odredištima.
Grupa A, predvođena našim prijateljem iz PD Bjelašnice Eldinom Kajtazom, uputila se polualpinističkim Banjalučkim smjerom prema najvišem vrhu Bosne i Hercegovine, Magliću (2386 mnv). Izuzetno zahtjevna i najteža staza do ovoga vrha ujedno je i zanimljiva i dinamična. Na uspon su nas ispratile nepregledne pitome livade, sad već usnule u požutjeloj travi, međutim, vrlo brzo, taj teren je zamijenio strmi sipar. Nepregledni, impozantni planinski masivi koji su nas okružili, ujedno su nas učinili toliko sitnima naspram njih, ali i toliko važnima, jer s tolikom odvažnošću i smjelošću priljubljeni dlanovima i licem uz nazubljene stijene ovog planinaskog masiva, ferratom penjemo krov Bosne i Hercegovine.
Nakon sveukupno malo više od 2 i pol sata stižemo na vrh.
Vrh Maglić, kao i sama planina vrlo često su zavijeni u maglu, što je razlog tog imena, međutim mora da smo nebesima ipak dragi kad su ovom prilikom za nas prostrla sve Maglićeve vidike pred nas bez imalo zadrške.
Zelena prostranstva, udaljeni spektakularni masivni, a u samom srcu, kao biser usred školjke, Trnovačko jezero.
Na najvišem vrhu Bosne zavijorilo se nekoliko zastava, PD Bjelašnice iz Sarajeva, PD Konjuh iz Tuzle, HPK Sv. Mihovil iz Šibenika, HPD Dinara iz Knina, HPD Mosor iz Splita, HPD Ante Bedalov iz Kaštel Kambelovca i HPD Malačka iz Kaštel Starog.
Uslijedio je spust prema srcolikom ledenjačkom biseru.
U potpunosti okruženo planinskim masivima, čiji vrhovi prelaze 2000 metara - Maglić, Bioč, Volujak, Vlasulja, Trnovački Durmitor, Trnovačko jezero (1517 mnv) činilo se kao na dohvat ruke, međutim spust do njega bio je najzahtjevniji dio naše ture. Strmi sipar koji vodi do njega dodatno je otežavao spust, ali sav umor je ispario kad smo se spustili u park prirode "Piva".
Trnovačko jezero jedno je od najljepših planinskih jezera u Crnoj Gori, a u svijetu je poznato i kao "jezero u obliku srca". Njegov srcolik oblik i smaragdno zelena boja jednako su impresivan prizor promatran iz visine i iz neposredne blizine. Ova vodena površina od 40 ha bila je iscijeljujuća za sve one koji su se spustili s Maglića.
Tu nas je dočekala grupa B, pod vodstvom Renate Biloš iz PD Bjelašnice koja je uživala u višesatnom kupanju i šetnjama do obližnjih vidikovaca.
Usponom kroz mističnu prašumu Perućicu, vratili smo se do Prijevoja, gdje smo se ukrcali u razne prijevoze i skakutavom cestom stigli natrag u naš hotel. Kako bismo utvrdili gradivo od večeri prije uslijedio je ponovljeni jelovnik i povlačenje u sobe, ili barem predvorje soba.
Trećeg dana izleta, sat i pol vremena od naše polazne točke nedaleko od Donjih bara, dočekao nas je Uglješin vrh (1859mnv). Staza koja vodi do njega prekrasan je splet prostranih livada, polja borovnica, borovih šuma te malih vidikovaca na jezero Gornje bare.
Po povratku smo se u jezeru i okupali te odmorili noge za daljnje kilometre. A bilo ih je! Uvjerili smo se koliko priroda može biti zaigrana te promijeniti lice za koje smo sa sigurnošću mislili da je točno onakvo kakvim ga pamtimo te nas preusmjeriti na neke druge staze. Iako se pod tim okolnostima tura malo odužila, ljepote kojih smo se nauživali, količina smijeha koju smo proizveli, napunili su nas energijom za sve (ne)predviđene korake.
Naposljetku smo se spustili na Donje bare, gdje nas je dočekala grupa B koja je u međuvremenu popela vidikovac Borić (1680 mnv) za koji kažu da je jedan od najljepših viđenih vidikovaca. Oko jezera su livade i šume, krajolik alpskih pašnjaka, prekrivenih planinskom travom, išaran klekovinom i drugim vrstama bora, a u nižim predjelima bukovom šumom. Nedaleko od jezera nalazi se i spomenik 2. Dalmatinskoj brigadi.
Po završetku ture, s našim rendžerima se vraćamo u hotel na večeru i odmor.
Četvrti dan smo u obilasku spomenika "Bitka na Sutjesci" nakon čega krećemo prema Kalinoviku.
Tu nas dočekuje poseban prijevoz za posebne goste. U kamionu i "tamiću" vozimo se prema Orlovačkom jezeru što nam omogućuje neometan pogled na veličanstvena prostranstva pitome ljepotice Zelengore. Nakon sat vremena stižemo do Orlovačkog jezera koje se sramežljivo ušuškalo na 1438 mnv podno Orlovca na sjeveroistoku i Stoga na jugu.
Kupanjac, fotografiranje, konji i povratak natrag do Planinarsko - turističkog doma Jelašca, gdje nas je dočekala meza i odličan paprikaš. Srećom kod njih nije nestalo riže 😉
I evo je, iako smo je ignorirali i odgurivali, točka na kojoj se rastajemo od naših dragih Sarajlija ipak je tu. Smještamo se u autobus, možda nešto umorniji, ali srca prepunih predivnih uspomena na savršena četiri dana – napisano je na facebook profilu HPD-a Malačka uz zahvala svima koji su im ovaj izlet učinili nezaboravnim.
Foto: HPD Malačka
