Osim što smo se ovih dana željeli uvjeriti kako i koliko naši sugrađani nelegalno odlažu otpad, odlučili smo vidjeti i kako se na javnim površinama ponašanju psi i njihovi vlasnici te zbog čega na kaštelanskim ulicama, plažama i u parkovima građanima prijete „nagazne mine“ koje ostavljaju najbolji čovjekovi prijatelji.
I zato smo ovih dana krenuli u redovnu kontrolu s gradskim komunalnim redarima, odnosno u društvu redara Damira Rajčića i Nediljka Jurića. Mjesto sastanka u 19 sati bio je spoj ulice Put poljoprivrednika i Bijaćke ulice u Kaštel Štafiliću, odnosno na plaži Nehaj.
I odmah tu znak zabrane za pse, koji se odnosi na obližnju plažu, no po riječima tamošnjih stanovnika i čestih prolaznika, pasa tu često ne nedostaje.
Međutim, ovog dana na plaži nije bilo niti jednog psa pa smo krenuli dalje, na zapad. Putem srećemo vlasnicu koja vodi malog pekinezera na povodcu. Gospođa, na pitanje redara, uredno pokazuje pribor za skupljanje izmeta, a malom Izziju, kako se pas zove, redari očitavaju čip. Slijedi provjera iz koje se utvrđuje vlasnik, je li pas cijepljen i drugi neophodni podaci. Izzi i njegova vlasnica su ispravni i odlaze dalje.
I onda na plaži ugledamo veselog samojeda kako trči plažom, bez kontrole vlasnika. Vlasnici, s malom bebom, malo dalje, sjede i razgovaraju, a pas trči uokolo i usput razgledava ima li što na štapovima dvojice ribiča. Nakon dolaska redara vlasnici psa vezuju, redari očitavaju čip i što se tog dijela tiče, sve je u redu. No, vlasnicima će ipak na adresu stići prijava zbog toga jer pas nije na povodcu te se nalazi na mjestu gdje psi ne smiju biti.
Usput na šetnici susrećemo još nekoliko ljubimaca i njihovih vlasnika, svi odreda sa sobom nose vrećice za skupljanje izmeta, svi drže pse na povodcu, niti jedan pas nije bez kontrole trčao šetnicom ili plažom, svi su odreda bili čipirani i cijepljeni, s urednim podacima o vlasniku.
Od ponekog čujemo i priču o životu psa, njegovim osobinama i razmišljamo kako je velika ljubav čovjeka i njegovog ljubimca.
- Udomili smo je prije nekoliko mjeseci, a stara je približno dvije godine. Nije joj baš bio lagan životni put do sada, al naprosto je predivna – kazale su nam majka i kćer za svoju novu ljubimicu, ženku doge aristokratskog imena Ada.
I dok smo kontrolirali pse, redari začuju zvuk veče količine vode.
- Ovdje postoji potok al nikada se nije ovako čuo - govori Nediljko pa redari zajedno odlaze otkriti o čemu se radi.
A malo dalje vidljivo je gradilište s kojega se višak vode cijevima vodi u mali potok, a potok završava na plaži. Teče čista voda, no ipak ne smije teći pa su redari pokušali naći neku oznaku o vlasniku objekta, ali bezuspješno. Zaključili se da se tu moraju vratiti u radno vrijeme kako bi utvrdili stanje.
Zanimljivo je bilo da se s našom kontrolom ovog dana, očito nije složio jedan galeb, koji nas je, vjerovali ili ne, s visine gađao - sipom. No, na kraju ju je ipak opet odlučio uzeti u letu i nas pustiti da posao odradimo do kraja.
Sa plaže Bile i Nehaja uputili smo se na istok, do Kaštel Starog i tamošnjeg đardina te plaže na Nasipu. I ovdje slična situacija, rijetko koji pas, a svi na koje naiđemo, uredne dokumentacije i urednog ponašanja. Naravno, kad kažemo ponašanje, mislimo na vlasnike.
Krećemo dalje na istok, u parku na plaži Miljenko i Dobrila u Kaštel Lukšiću nekoliko pasa. Ne, ne zadržavaju se, samo prolaze šetnicom, vođeni vlasnicima.
Jedna strankinja i prije nego su joj redari prišli, vadi pribor za pokazati i dovodi psa na čitanje čipa. Očito je da je to za gospođu normalna „pojava“, odnosno svakodnevna praksa.
I dok im redari očitavaju čip, poneki od pasa pokazuju uznemirenost, a u očima im se ogleda strah kao kod veterinara, a jedan od njih bio je i mali, crni Slavko.
Kontrolu s redarima ove smo večeri završili na potezu od plaže Glavica do Poštanskog u Lukšiću. I tu uglavnom nije bilo razloga za pisanje prijava, osim što će jednom vlasniku stići ne kazna, već opomena na kućnu adresu. Krivac za to je bio razigrani šnaucer koji je uporno asfalt želio zamijeniti zelenom travom ispod obližnjih palmi. Vlasnik će drugi put morati malo čvršće voditi povodac ili za šetnju izabrati drugu stranu ulice.
Meni osobno bilo je zanimljivo u ovoj kontroli sresti i čovjeka koji šeta psa, a s kojim sam imala bliski susret pri njegovom pokušaju nelegalnog bacanja otpada u kontroli s drugom ekipom redara. Za razliku od neodgovornog ponašanja po pitanju otpada, s psom je bio itekako odgovoran.
I što bi se moglo zaključiti nakon dva sata u kontroli ponašanja vlasnika pasa? Reklo bi se, Kaštelani su odgovorni, skoro svi koje smo susreli znaju svoje obveze, brinu se da iza njihovih pasa ne ostaje izmet po ulicama i zelenim površinama, psi su očito maženi i paženi, imaju odgovarajuću skrb.
No onda postavljamo pitanje, odakle sav onaj izmet uokolo? Pao s neba sa zadnjom kišom?
Da bi to saznali, komunalni redarima preostaje jako puno posla, ali rezultatima se nadamo!
Foto: I. Topić
