Kažu kako ljudi koji se razbole imaju samo jednu želju – ozdraviti. Uz naše obiteljske liječnike, posebnu ulogu u našim životima imaju upravo medicinske sestre koje uz odabranog liječnika čine neraskidivu obitelj sa svim našim tegobama, tugama, pa i onim najvećim srećama. Upravo te sestre, ako imaš sreće, utjelove se u nenametljivim anđelima. Onima kojima ništa nije teško, ništa im nije previše i sve će učiniti kako bi olakšale, makar bile samo rame za plakanje u nekom trenutku.
Ovo je priča o jednoj upravo takvoj sestri.
Senka je rođena u tradicionalnoj obitelji sa troje djece. Od najranijeg djetinjstva znala je kako želi raditi u zdravstvu. Unatoč protivljenju njenog oca, koji je bio zdravstveni djelatnik, te je želio kći usmjeriti u prosvjetu, želja je u njoj ipak bila jača. Odrasla je u malom mjestu, upijala i učila. Cijeli radni vijek odradila je kao viša medicinska sestra.
Sa nepunom 21 godinom postala je majka, a sa 32 godine majka po drugi put. Reći će kako su to dva sasvim različita iskustva koja su je oblikovala. Kao mlada, pred njom je bilo još završiti školovanje, održavati domaćinstvo, odgajati dijete. Sa 32 već je bila afirimirana kao osoba i sve joj je išlo mnogo lakše. Dvije dimenzije roditeljstva. U obje je odgajala kako je najbolje znala.
Kroz život se borila. Srcem, dušom, znanjem i upornošću koja je krasi.
Sa 39 godina imala je operaciju kičme.
Sa 49 godina dobila je dijagnozu multiple skleroze.
Već onda su je pokušavali nagovoriti na mirovinu, ali ona je u svojoj glavi sve posložila drugačije.
„Ja imam multiplu, multipla nema mene.“- rekla je.
Iako ima dana kad joj je teže hodati i obavljati svakodnevne obaveze, ima dana kad sve funkcionira izvrsno. Senka otvoreno razgovara o svojoj bolesti i sa svojim pacijentima kojima je veliki uzor, podrška i živi dokaz kako se ne treba predati i dozvoliti dijagnozi da te definira.
Priča ove divne žene daje snagu mnogima koji se nađu u sličnim situacijama. Senka je prihvatila dijagnozu i shvatila kako to nije njen kraj, već početak novog životnog poglavlja s kojim je odlučila biti prijatelj.
Sjetila se sebe.
Pronađe vrijeme za šetnju, plivanje, gimnastiku. Pazi na prehranu, vodi zdravi život i educira se.
Sa 59 godina doivjela je ogromnu traumu zbog sinove nesreće koju je jedva preživio.
Sve su to danas mišići na duši koja je krasi.
Majku dvoje danas odrasle djece, baku dvije unuke, supruge, kćeri, sestre, prijateljice, učiteljice života.
Jučer je Senka odradila svoj posljednji radni dan na mjestu medicinske sestre. Iza nje je punih 47 godina radnog staža, plus još četiri godine beneficiranog staža zbog multiple skleroze, koja ne samo da je nije zaustavila, nego joj je dala krila da još bolje razumije i sebe i druge, da magistrira život u svim njegovim strukturama.
52 godine radnog staža!
Pokušajte zamisliti koliko u to vrijeme stane ljudskih sudbina koje se dočekuje i ispraća. Koliko pobjeda, bockanja, raznih pretraga, koliko oplakanih života kojima se nije moglo pomoći. Pokušajte zamisliti koliko je to pogleda oči u oči s najranjivijima, koliko utjeha, ohrabrenja, koliko suza kad ne gleda nitko, a ti se urušiš pred bijelim zidovima ambulante jer nisi mogao pomoći. Pokušajte samo na tren zamisliti takav jedan život, njegovu ljepotu i težinu u isti mah.
Draga Senka, ovim putem želim reći HVALA, iako je premalo, sramotno malo za sve ono što ste činili za tisuće nas.
Hvala za ljubav, razumijevanje, podršku kad je trebalo. Hvala za lekcije koliko smo snažni kad to odlučimo biti i koliko mali kad se ogledamo u takvim veličinama.
U ime svih zahvalnih pacijenata, prijatelja, poznanika koji su s Vama ukrstili put želim Vam sretan rođendan i mirnu plovidbu umirovljeničkim godinama pred Vama.
Neka ih bude puno i neka su Vam blagonaklone, uz blagoslov onog Velikog, većeg od svih nas što čipke nam života prede.
