Članovi nekadašnje samostalne postrojbe veze Malačka, prve takve na ovim prostorima, ove su subote na prostoru Memorijalnog centra na Malačkoj prigodno obilježili tridesetu obljetnicu njenog osnutka.
Predstavnici te nekadašnje postrojbe, zajedno s članovima obitelji poginulih branitelja i predstavnicima Grada Kaštela, položili su vijence i upalili svijeće pred centralnim križem u spomen obilježju poginulim braniteljima Kaštela i Kaštelanske zagore, uz molitvu odrješenja koju je predvodio don Mate Škaričić, župnik župe Kraljice mučenika iz Raduna.
U crkvici blaženog Alojzija Stepinca potom je za sve poginule branitelje služena i Sveta misa, na kojoj se posebno emotivno prvih početaka ove postrojbe prisjetio i nekadašnji župnik Kaštel Starog don Ivan Vrdoljak, koji je i predvodio misno slavlje.
- Ovo je proslava obljetnice početka stvaranja jednog sustava obrane ovdje u Kaštelima i teško je izbjeći emocije kada se sjetimo tih trenutaka, nesnalaženja, katkada i pogrešnih poteza, ali ono što je bitno istaknuti na početku ove službe Božje, srce nas je vuklo naprijed. Stoga bih vas danas sve zamolio da isto tako sa srcem danas slavimo i ovu svetu misu, u čast ne samo početaka osnutka ovog centra veze, nego sjećajući se svih tih dragih ljudi. Oni su bili ne samo sudionici, nego i prijatelji, dijelili smo zajedno te zadnje trenutke i trenutke neizvjesnosti i stoga zajedno zamolimo, Gospodine daj da njihova žrtva ne bude uzaludna – kazao je don Ivan.
Uz nekadanje članove ove postrojbe i obitelji poginulih branitelja te predstavnike Grada Kaštela, obilježavanju obljetnice nazočili su među ostalim i predstavnici Općine Prgomet, Zračne luke Split, general Jozo Ribičić, te članovi drugih postrojbi kojima su se članovi veze pridružili tijekom rata, a druženje uz evociranje uspomena na to vrijeme nastavljeno je nakon molitve.
Tadašnja središnjica veze bila je zamišljena da služi Civilnoj zaštiti Kaštela, a potom i Teritorijalnoj obrani i kaštelanskoj bojnoj koja je kasnije ustrojena, a osnovni cilj bio joj je, kao i drugim dragovoljačkim skupinama u to vrijeme koje su imale posebne zadaće, zaštita vitalnih gospodarskih objekata i praćenja stanja na Kozjaku, Divuljama, Brižinama i ostalim vojarnama.
Osim radio amatera, svoja sredstva ustupile su i tvrtke, ali i brojni donatori koji su nesebično doprinijeli, svatko na svoj način, razvoju prve veze, kako bi se što bolje organizirali na terenu. Središnjica veze nalazila se, kako doznajemo prvog zapovjednika, umirovljenog bojnika Mirka Sušca, u podrumu crkve u Radunu, odakle se uspostavio i žičani sustav veze sa zapovjedništvom u Kaštel Sućurcu i bunkerom na Malačkoj. Na tom se području nalazila i induktorska telefonska centrala sa sudionicima zapadno od Opora i istočno od samog vrha vojarne na Kozjaku te Radošića, gdje su bile povezane sve kontrolne točke.
Sva ta veza ipak ne bi bila dovoljna bez pomoći koju su pružali lovci, koji su već tada kontrolirali kote na području Malačke. U samom početku vezisti su bili raspoređeni na četiri lokacije, gdje se dežuralo 24 sata dnevno, a već tada uspostavljena je suradnja s Unešićem LB linijom preko željeznice koju je kasnije koristila i jedna satnija 4. Gardijske brigade za svoje potrebe.
Upravo dobrim sustavom dojava, na vrijeme su upozorene naše snage o naletu neprijateljskih zrakoplova prilikom zračnog napada na Kaštela, a Centri za obavješćivanje Kaštela, Splita i Trogira, zahvaljujući vezi uvijek su na vrijeme imali informacije o svim zbivanjima na kopnu, moru i u zraku, ističu s ponosom.
Vezisti ove postrojbe sudjelovali su i u dopremanju i postavljanju prvog radara u Republici Hrvatskoj, na kojem je radilo osoblje Zračne luke, sve do oslobađanja Kozjaka gdje je kasnije radar i premješten.
Izlaskom kaštelanske bojne na mosećku bojišnicu, osnovana je središnjica veze u Unešiću, a u isto vrijeme na Moseć je stigla i splitska prva bojna s kojom su sredstva veze podijeljena, s obzirom da ista nije imala dostatna. Postojeća središnjica veze bila je nositelj veze novoosnovane 141. brigade Hrvatske vojske, u koju odlazi dio vezista, zajedno s načelnikom i sredstvima veze. Ostatak vezista kaštelanske bojne prebačen je na Moseć, gdje je uspostavio središnjicu veze, a za svoj dotadašnji rad dobili su brojne pohvale zapovjednika Zbornog područja i načelnika Glavnog stožera HV-a.
Prvom demobilizacijom brigade 1992. godine svi vezisti koji su željeli ostati u Hrvatskoj vojsci prešli su u vod brigadne veze te su nastavili svoj ratni put na Svilaji, južnom bojištu i u zadarskom zaleđu, a ponovnom demobilizacijom 141. brigade nepune dvije godine kasnije, dio ljudi odlazi na južno bojište, dio u 142. Domobransku pukovniju, a najveći dio njih prelazi u 6. Domobransku pukovniju. Samo iz ove male postrojbe, kasnije je stasalo 30 časnika i dočasnika koji su obnašali dužnosti od Dubrovnika, preko Splita do Zagreba.
Foto: Ivana Topić (PGK)
