„Bilo je nezaboravno. Neponovljivo. Fenomenalno.“ dojmovi su naših navijača nakon posjeta Londonu. Kažu da je cijeli London bio pun kockica i da se tako nešto ne viđa svaki dan. Preko 90 000 navijača na Wembleyu. Na stolicama su navijače dočekale plastične vrećice u bojama, koje podignute iznad njihovih glava čine zastavu. Iako je kiša sipila cijelu večer, srce za vatrene i pjesma bili su jači. Osmijeh s lica nije silazio.
Početak utakmice bio je kao iz snova. Povesti u 14. minuti sa 2:0 protiv Engleza i to u „domu engleskog nogometa“.... Sjetimo se samo Mladena Delića koji bi komentirao na sebi svojstven način „ma ljudi moji jeli to moguće?“
Nakon drugog gola Engleza i izjednačenja rezultata, prolomio se takav usklik da navijači pričaju kako takvu buku nikad nisu doživjeli. Ali ipak je naša pjesma bila jača. Samo par minuta nakon, stadionom se prolomilo „Hoćemo pobjedu!“ Znali smo da je to moguće, pogotovo nakon našeg 3. gola.
3:2 vodimo na Wembleyu gdje Englezi nikad nisu bili poraženi. „U boj, u boj za narod svoj.“ „Igrajte za nju, moju voljenu...“ orilo se tribinama.
Po izlasku sa stadiona engleski navijači su nam čestitali i priznali da smo najbolji....
slika: M.Č.
slika: M.Č.
slika: M.Č.
slika: M.Č.
slika: Ante Zoraja
slika: Ante Zoraja
slika: Ivana Milin
slika: Ivana Milin
