Kad smo čuli šta pričaju ovi iz udruge ’Rast, naježili smo se! Nemamo mi nikakve veze s njima, kao što ni oni nemaju veze s Lećevicom! Pola ih živi u Splitu, dica im i ne znaju di im je rodna kuća ... Osamdeset posto ljudi ne vidi ništa loše u tom Centru - govori Branko Baran, jedan od onih koji su se u Grazu uvjerili da se "i sa smećem može lipo živit"... Kad smo se uputili u Kladnjice, selo u općini Lećevica u kojem bi se trebao graditi jedinstveni županijski centar za zbrinjavanje otpada, bili smo pripremljeni na susret s buntovnim mještanima koji ne žele smeće u svojem dvorištu i traže da gospoda iz Županije taj svoj moderni pogon smjeste u koji splitski elitni kvart... Umjesto propagatora uzgoja zdrave hrane i razvoja seoskog turizma, u Baranima, zaseoku najbližem lokaciji predviđenoj za gradnju, dočekaše nas, međutim, miroljubivi žitelji koji, kažu nam, baš ništa nemaju protiv tog centra!
— Slušajte, naši su ljudi sa Županijom bili prije tri godine u Austriji razgledavat te pogone i kazali su nam kako je to sve lipo, čisto i uredno, blizu kuća i restorana, i da straja od zaraze nema. Mi im virujemo, šta im ne bismo virovali ... Neka lipo Županija i dalje nastavi radit svoj posa’ i istraživat teren, pa ćemo opet pričat kad ta studija utjecaja na okoliš bude gotova. Ako se pokaže da problema s podzemnim vodama ovde nema, neka grade taj centar, misto nam s tim samo može živnit — kaže Stipan Baran, najrazgovorljiviji od deset njegovih prezimenjaka s kojima smo proveli jedno kišovito jutro u Kladnjicama.
— Znači, vi niste od onih šta bi legli ispred policijskih vozila kad započnu istraživanja? — pitamo ih mi.
— Ma, Bože sačuvaj! Kad smo čuli šta pričaju ovi iz udruge ’Rast, naježili smo se! Nemamo mi nikakve veze s njima, kao što ni oni nemaju veze s Lećevicom! Pola ih živi u Splitu, dica im i ne znaju di im je rodna kuća, a branili bi naše interese ... To šta oni kažu da vlasnici privatnog zemljišta nisu dali suglasnost za ispitivanja, nije istina. Osamdeset posto ljudi u Kladnjicama stvarno ne vidi ništa loše u tom centru — govori Branko Baran, predsjednik Mjesnog odbora Kladnjice, jedan od onih koji su se u Grazu uvjerili da se "i sa smećem može lipo živit"...
— Zašto bi ja, rečemo, više virova nekoj udruzi nego struci? Kad te nešto boli, onda ne ideš mehaničaru, nego doktoru i piješ tablete koje ti je on da ... Tako valjda i ovi naši iz Županije znaju šta rade — umiješao se opet Stipan Baran.
Mještani Kladnjica razmišljaju i dugoročno, pa kažu kako se ovaj problem tiče i našeg ulaska u Europsku uniju.
— Koliko ja znam, bez nekog sabirnog centra za otpad, neće nas primit ni u Europu! Uostalom, mi sad nemamo di bacat smeće, pa se ljudi snalaze kako znaju; neki ga zapale, drugi ga bace u koju škrapu ... Uz cestu ste mogli vidit pusti glomazni otpad, a ovamo ga dovoze i iz drugih sela. Neki dan se Branku otrovala krava jer je pojila otrovne kifliće šta ih je neka "guba" bacila iz auta. O tom problemu ovi iz ’Rasta nikad nisu pričali — kažu nam Mate i Mirko, naravno, Baran.
U Kladnjicama se nadaju i kako bi na temelju otpada mogli riješiti vitalne probleme svojega kraja; s centrom bi im, 
nadaju se, mogla konačno doći i voda, a do sela i normalni putovi ...
— Je l’ to stramota da mi još u 21. stoljeću nemamo vodu iz špine, nego nam je u cisternama dovoze iz Lećevice?! Prošlo lito sam, kad je bila suša, na vodu potrošija 2500 kuna jer svaka cisterna košta 250 kuna, a tribalo mi ih je najmanje deset! Zato mi se čini da, ako jednoga dana i dođe taj centar, stvarno nemamo šta izgubit, možemo samo dobit — govori Branko Baran, a pričljivi Stipan dodaje kako je njemu, ipak, najveća želja da "se narod vrati u Zagoru".
— Rekli su da bi u tom centru zaposlili domaću radnu snagu, pa bi nam se možda selo na taj način i pomladilo ... Kako bi bilo lipo da smo mogli sist s vama u neku zadrugu ili kafić, a ne uvik po kućama! Možda s tim centrom dobijemo koji dućan ili kafić, a bilo bi lipo i da nam obnove školu i zadružni dom ...
Ostavili smo tako Baranove da razmišljaju naglas o prosperitetu izgrađenom na županijskom smeću jer ako već moraju primiti sav taj silni otpad, svoju gostoljubivost, drže oni, mogli bi na pravi način iskoristiti.
