RETROVIZOR NE POSLUŠAVŠI VIZIONARA S KRAJA 19. STOLJEĆA, KAŠTELANSKA RIVIJERA PROPUSTILA UČINITI POTEZ ŽIVOTALjeto 1950. i neke: U prepunoj kristalnoj dvorani hotela-marine "Giričić" održan je Kaštelanski festival, najpoznatija lakoglazbena priredba u nas. Prvo mjesto odnijela je pjesma mladog i ljepuškastog Ive Robića, "Sereneda Kaštelima". Predivni refren "O Kaštela bajna, vi biseri mora…" osvojio je srca publike i kritike, a pjevušili su ga i brojni strani turisti.
Ovime se pokazalo da je odluka Kaštelana da odbiju izgradnju kemijskog giganta "Jugovinil" i da se okrenu elitnom turizmu, pokazala ispravnom. Smještena u slikovitom zaljevu, između zaštićenih povijesnih spomenika Trogira i lučkog i industrijskog Splita, Kaštela su postala pravo odredište mondenih turista Europe.
Zaboravljena vizija
Danas, kada novine izvješćuju o još jednom ekološkom incidentu u Kaštelanskom zaljevu, ovakav je novinski tekst - na žalost, izmišljen - teško i zamisliti. No, da su se ostvarile ideje nepoznatog vizionara koji je davne 1896. od Kaštela htio napraviti turistički raj za probranu europsku klijentelu, sve bi to bilo moguće. Umjesto po industriji i ekocidu, Kaštela bi bila poznata kao dalmatinska Opatija.
O čemu je riječ?
Skrivajući se iza pseudonima "Jedan domaći turist", nepoznati dopisnik splitskog Jedinstva ponudio je viziju razvoja Kaštela koja i danas zvuči aktualno. Promatrajući Dalmaciju i Kaštela u europskom kontekstu monarhije Habsburgovaca, pisac ističe najveću prednost ovdašnjeg podneblja, blagu klimu. Dok su se narodi na sjeveru monarhije zaogrćali teškom kabanicom i grijali se uz razžarene peći, mi smo se raskošno grijali na toplini sunca. Svjestan da iste pogodnosti nudi i sjeverni Jadran i da je Opatija već onda bila turističko odredište srednjoeuropske elite, kaštelanski vizionar ističe činjenicu da je dalmatinsko podneblje klimatski znatno blaže. Naime, u Dalmaciji su tanahne lađe plovile po tihoj pučini mora i razapinjale jedra maestralu, dok na sjeveru Jadrana brkati kapetani nisu imali srca gvozdenim parobrodima prkositi bjesnilu bure koja se spušta niz obronke Velebita. Svemu tome dodaje i ekološku podobnost Kaštela. Ističe da je Opatija umjetno podignuta i da nije ni slika onoga čara što ga je Božja Svemoguća desnica izlila na romantični predjel u kaštelanskoj okolici. U tom smislu posebno naglašava nešto što danas nije moguće ni zamisliti, čisto more Kaštelanskog zaljeva. More koje je, bilježi on, onda bilo bistro i zdravo te je pokazivalo prozračnost na 10 metara dubine.
Promišljajući tržišnu vrijednost onoga što Kaštela pružaju te mogućnost brandizacije njihove turističke ponude, anonimni pisac konstatira da je ovo podneblje savršeno za onoga tko traži oduška od ledenih gradskih ulica kontinentalnog sjevera Europe. Da bi se takve turiste privuklo i zadržalo, smatra pisac, treba osmisliti odgovarajuću ponudu koja će zadovoljiti potrebe i ukuse različitih interesnih skupina.
Ruka politike
Da bi ove ideje oživjele, anonimni pisac poziva lokalne političare na akciju. Akciju koja bi donijela preokret i od Kaštela učinila prosperitetno turističko središte koje će ugošćavati bogate europske goste. No, ovaj poziv nije dao ploda. Iako su sljedećih godina u Kaštela dolazili turisti čak i sa sjevera Njemačke, riječ je bila o stihiji koju nitko nije kanalizirao i organizirao. Do izvjesnog pomaka je došlo tek sredinom 1899. godine, kada je u Gradskoj vijećnici u Kaštel Novome osnovan "Promicateljni odbor" u koji su ušli predstavnici lokalne političke elite. Tom je prigodom dogovoreno da se napravi kupalište i kavana restoran po najmodernijim zahtjevima toga vremena, te da se poradi na poboljšanju higijenskih i komunalnih uvjeta. Dogovorena je izgradnja hotela svratišta, te organizacija sustava privatnih iznajmljivača soba. Kapital za ova ulaganja odbor je namjeravao nabaviti dovođenjem domaćih i stranih investitora, članarinom koju bi plaćali članovi odbora, ali i milodarima samih Kaštelana. Iako je kaštelanski turizam u sljedećim godinama doživio lagani napredak, te je tridesetak godina poslije postojao hotelski smještaj, uređeno kupalište, redovita autobusna linija za Split, sve to je bilo daleko od onoga što je predlagao anonimni vizionar. Preokret koji je bio potreban da Kaštela postanu dalmatinska Opatija nikad se nije dogodio. Umjesto toga čvrsta ruka politike Kaštelima je poslije Drugoga svjetskog rata "poklonila" velika industrijska postrojenja čime je za duže vrijeme blokirano ostvarenje vizije razvoja kvalitetnog turizma.
Stoga se danas valja upitati postoji li politička volja koja može oživiti ideje hrabrog vizionara s kraja 19. stoljeća. Je li izgradnja "Giričića" korak u oživljavanju kaštelanskog turističkog branda kakvim ga je on zamišljao? Mogu li, u skladu s tim, Kaštela zaboraviti mračno naslijeđe nerazumne industrijalizacije i postati prosperitetno turističko središte koje će ugošćavati bogate Europljane?
Odgovor će, naravno, pokazati vrijeme.
Kaštelanski ljetnikovci za totalni odmor
U standardnu turističku ponudu u Kaštelima treba, ističe neshvaćeni vizionar iz pretprošlog stoljeća, uvrstiti obilazak, kočijom ili pješke, kaštelanske, solinske ili splitske okolice, te romantične šetnje uz obale Kaštelanskog zaljeva. Za one malo zahtjevnije, predlaže jahanje po mirisnim kaštelanskim voćnjacima i planinarske izlete na obronke Kozjaka. Najzahtjevnijima, smatra, treba ponuditi lovni turizam po kaštelankim šumama i gajevima (koji su tada još bili nedirnuti divljom izgradnjom). Za one najdubljeg džepa koji su željni totalnog odmora, predlaže kaštelanske ljetnikovce i vrtove kao što su to Vitturi, Karaman, Danilo i Cambi, koji posjetiteljima nude nedirnutu prirodu, sjećanje na burnu prošlost i sve komforte idiličnog življenja.
Izvor: Slobodna Dalmacija
