Udruzi za zaštitu okoliša Barbarinac treba novca da bi realizirala svoje projekte odsukavanja monstruozne ruzinave maone i uredila otočić, a Barbarincu pak sva pomoć koju joj – i publika sklona dobrim glazbenim vibracijama – može dati.Stoga: sa Šo!Mazgoonom ili bez njega - show must go on!
Ništa mi neće ovu noć pokvarit! – bio je svojevrsni nazivnik glazbenog happeninga koji se, kao blizak srodnik svih onih silnih akcijašenja pod sloganom Otoče, volim te, održao na Barbarincu. Otočiću koji bi, da je kojim slučajem nasađen u akvatoriju Brijuna, a ne Kaštelanskog zaljeva vis-a-vis cementara i Emmezete, posve je sigurno, pripadao atribut rajskoga.
Naime, premda se na Barbarinac stizalo ruzinavim brodom – koji se, uzgred rečeno, na povratku jedva dovukao do vranjičke rive, a onda dva puta nasukao i jedva iskrcao svoje putnike – pasarama i gliserima, te starim drvenjacima koji su puštali vodu te podsjećali na kambođanske boat people ili albanske izbjeglice pred Barijem, ništa nije moglo zatrti dobre vibracije koje su poput stabilne anticiklone bile te večeri nad otokom. Koncert Justin’s Johnsona i Šo!Mazgoona, koji su na Barbarincu organizirali Udruga za zaštitu okoliša Barbarinac, imao je višestruku namjenu. Dakako, najprije prikupiti novac za nastavak akcije čišćenja i uređenja otočića od jedva tisuću kvadrata te ukloniti ruzinavog monstruma – Brodospasovu maonu (teglenicu) koja je tu nasukana desetljećima, ali također i skrenuti pozornost Splićanima, Kaštelanima, Solinjanima... na otočić koji je, u nekim drugim okolnostima, mogao biti biser idiličnog zaljeva.
Jer, čak i u okruženju cementara i s pogledom na škver, Barbarinac u bliskoj budućnosti može biti zgodno izletište a – nastup Mazgoona to dokazuje – i novi ljetni koncertni prostor! Naime, kao čarobna mikrolokacija – uzgred rečeno, zacijelo najmanji otok na kojemu je ikada održan koncert - već iduće sezone može ugostiti i kakav prigodni festivalčić koji bi programom bio na ti s borovinom i agavama Barbarinca. Udruga za zaštitu okoliša Barbarinac možda je već trasirala takvu budućnost otočića odlučivši se za ugošćivanje mladoga banda Justin’s Johnson čiji se ska pokazao idealnim glazbenim iskazom za sparnu ljetnu noć na otočiću. 
Zgodni puhači aranžmani koji, kao nekoć u grupi Mi, ali i nizu dalmatinskih pop grupa inficiranih soulom i rhythm and bluesom, duguju mnogo iskustvu u limenoj glazbi te solidan vokal i uspješna revizija Perazićkinih Kolačića, Justin’s Johnsona je predstavila kao potencijalno zanimljiv band. Uostalom, zbrajanje limene glazbe i ska čini se baš dobrim receptom za dalmatinske ljetne noći.
Šo!Mazgoon je pak po tko zna koji put pokazao da za njega nema male pozornice niti maloga otoka. Uigran i svirački besprijekoran tim po običaju je odradio papreni koncertni niz s općim mjestima poput Palagruže, Goma natural, Otoče, Zatočen, Di je ni je, Ganja, Nono kvadrofono... Prava je šteta što se na Barbarincu nije našla i kakva profesionalna snimateljska ekipa jer bi i djelić dokumentarnog zapisa invazije na otok bio dobrodošao u planiranom DVD-dokumentarcu koji će pratiti predstojeći koncertni album Mazgoona. No i bez njega, prvi koncert ikada održan na Barbarincu zacijelo će ostati zapamćen. Samo da ne bude i posljednji. Jer, udruzi treba novca da bi realizirala svoje projekte odsukavanja monstruozne ruzinave maone i uredila otočić, a Barbarincu sva pomoć koju joj – i publika sklona dobrim glazbenim vibracijama – može dati. Stoga: sa Šo!Mazgoonom ili bez njega - show must go on! Već dogodine.
