U finalu dalmatinskih festivalija u Kambelovcu neobranjiv gol posred world branke zapucala je klapa Iskon, maestralno otpjevavši obradu Zemlje, uspješnice Ekatarine Velike, kultne grupe beogradskog novog vala. Uz pomoć gitarista, basista i bubnjara TBF-a, a prema ideji Nikole Čelana i u obradi Mirele Ivičević, novom iščitavanju starih pjesama Iskon je dao puni smisao i zacrtao stazu kojom će, nadati se, kaštelanske Večeri krenuti već sljedeće godine. 
Jer iskonovci nisu propustili EKV-ovcima dodati nekoliko zrna iskonskoga, pa su Zemlju začinili s dalmatinskom Omili mi u selu divojka. Da je itko od ekaterinovaca doživio današnjicu, vjerojatno bi bio ponosan na rezultat mlade splitske klape.
Večer je gospodskim plesom staroga Splita - monfrinom - otvorila skupina Tambuu, nastavivši promenadu po Dalmaciji skladbom Linđo-Vlaška i na koncu podsjetila na neka Smojina vremena Gotovac/Zuppinom temom iz serije Malo misto. Koja će se, kako saznajemo, zacijelo naći u razigravanju natjecanja za porinovsku kategoriju najbolje novoskladane etnoteme.
Violinist Marko Ramljak, kojeg će lako prepoznati hodočasnici Gibonnijevih koncerata, predstavio se vlastitim rukopisom u društvu s prijateljem, skladbama Road To Your Heart, Moonlight, Old Sea, 6/8, Ono nešto, ali i tradicionalnom Plovi barka.
Matija Dedić je aranžirao, a potom s pjevačicom Jelenom Radan i Black Coffeejem oživio vječno Zelenu granu s tugom žuta voća, narodni Napjev, potom Zaludu me svitovala mati i Zaspalo je siroče, a na koncu i Temperom, čije je jazz čitanje već 
prionulo uz srca slušatelja, jednako kao i Stipišićev izvornik.
Zatim su Renato Švorinić i Jadran Dučić Ćićo naočigled publike nastavili glazbeno ljubovanje s djevojkama iz klape Mendula, čvrsto se držeći ponajboljih komada dalmatinske tradicije u pjesmama Baška je malo selo i Projden kroz pasike.
A svojim kompozicijama, naslonjenima na čvrsti mediteranizam, kaštelansku večer je prizemljila Savannah Expression, svirajući u slavu Čovika od svita, Vlaške, Litnje noći, Splita i Indike.
