U povijesnom hodu svakog naroda i države postoji sjećanje na vrijeme kad su se donosile one prijelomne odluke koje stoje kao kameni temeljci njihove budućnosti. Jedan od takvih temeljaca svakako je i odluka Hrvatskog sabora od 25. lipnja 1991., kad je to najviše predstavničko tijelo proglasilo suverenu i samostalnu hrvatsku državu. Ta odluka nije odmah stupila na snagu nego je zbog brijunskog moratorija, koji je za pregovore između tadašnjih jugoslavenskih republika tražila Europska zajednica, donesena s tri mjeseca odgode.
Međutim, bez obzira na to, tom odlukom je bila trasirana obnova hrvatske državnosti, što se poslije nije moglo zaustaviti. Njezina je snaga počivala na rezultatima referenduma iz svibnja iste godine kada se stanovništvo Hrvatske plebiscitarno izjasnilo za vlastitu državu. Od prije nekoliko godina taj datum obilježavamo kao Dan državnosti. Do tada smo taj dan obilježavali 30. svibnja u spomen na konstituiranje prvog hrvatskog višestranačkog Sabora 1990. godine. U javnosti je bilo prepirki koji je od ta dva datuma važniji. Te dvojbe su, međutim, izlišne.
Na vlast je u Hrvatskoj 30. svibnja 1990., nakon prvih višestranačkih izbora, došlo državno vodstvo koje je, postupno u suradnji s drugim političkim strukturama i oslanjajući se na vlastiti narod, povlačilo poteze koji su vodili prema samostalnoj državi. Među tim potezima važno mjesto zauzima i organiziranje referenduma, saborska odluka o suverenosti kao i ona o raskidu državnopravnih sveza s bivšom SFRJ. Te odluke ne bi imale takvu važnost da istodobno nije to isto državno vodstvo, predvođeno prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, pripremalo zemlju za obranu od agresora. S obzirom na to, trebalo bi prestati s običajem da se sa svakom izmjenom političkih opcija na vlasti mijenjaju i datumi obilježavanja važnih državnih blagdana kao što je Dan državnosti.
Njegovim pomicanjem po kalendaru ne mogu se umanjiti zasluge onih koji su predvodili stvaranje hrvatske države kao ni povećati rejting onima koji su odgovornost za upravljanje zemljom preuzeli desetljeće kasnije. Jedino što se time postiže jest da prosječni stanovnik Hrvatske zapravo i ne zna točno što se obilježava 25. lipnja. Šteta, jer Dan državnosti bi, s obzirom na žrtve koje su nedavno i kroz povijest prinesene u dugoj borbi za obnovu samostalne hrvatske države, trebao biti jedan od najvažnijih i u svijesti ljudi najprisutnijih državnih blagdana.
Izvor: Vjesnik
