Činjenice su činjenice: predsjednik kaštelanske Hvidre Željko Strize godinama sa skupinom lokalnih siledžija neometano provodi teror nad građanima Kaštela, Trogira i Splita. Točnije rečeno, potkrada ih, prijeti, mlati, puca po policajcima - čak je i davio jednog djelatnika MUP-a - a po vlastitu priznanju, koje se nalazi u rješenju trogirskog suda iz srpnja 2000. godine, kad krade, toliko je pijan da se i ne sjeća svojih lopovština. No, premda MUP redovito prijavljuje Strizu i njegovu "družinu", predsjednik kaštelanske Hvidre još je na slobodi. Uostalom, o brojnim Strizinim incidentima pisalo se u više navrata, a "Slobodna" je od visokog i pouzdanog izvora u MUP-u dobila njegov cjeloviti sudsko-policijski dosje na stotinjak gusto tipkanih stranica. Štoviše, riječ je o dokumentaciji koja nosi oznaku "službena tajna". Dugo smo pregledavali sve te silne sudske presude, službene policijske bilješke i iskaze oštećenih građana na osnovi kojih se nameće jedan jedini zaključak:
Strize je mučio, prijetio, maltretirao, strašio, oštetio te tjelesno ozlijedio brojne građane. S nekima od njih smo, nakon što smo izvukli njihova imena iz policijskih kartona, razgovarali u Trogiru, Splitu, Kaštelima.
Zataškana istina
Dio tih incidenata Strize je brižljivo čuvao od javnosti vjerujući da nikada neće biti dostupni novinarima. Štoviše, otvorenim je prijetnjama nastojao zastrašiti i novinare Slobodne Dalmacije, ne bi li ih spriječio u objavljivanju kompromitirajućih tekstova o nasilničkom ponašanju jednog od najeksponiranijih članova Hvidre.
Policijski i sudski "Dossier Strize" doista nudi obilje "štiva" za rekonstrukciju jedne nasilničke biografije. Odavno je poznato da je Strize maltretirao bivšu djevojku Sandru Rašić, ali nepoznato je kojim se sve "maštovitim" metodama služio kako bi je uvjerio da ga ne ostavi. Primjerice, u travnju 1997. godine bivša je Strizina djevojka policajcima u trogirskoj postaji izjavila da joj je prijetio ubojstvom tvrdeći da će je "ubiti i pljunuti u lice čim je vidi", a ako se u njezinoj blizini bude nalazio bilo koji muškarac, "njega će izrezati žiletom".
Ekipa "Slobodne" otišla je u Trogir do obitelji Rašić provjeriti istinitost ovih navoda. U obiteljskoj kući Rašićevih brat zlostavljane djevojke Mateo Rašić nije htio puno govoriti o Strizinu maltretiranju, navodeći samo da danas konačno mirno žive.
- To je trajalo godinama. Ispred kuće je gotovo svakog dana bila policija, a intervenirali su i specijalci. Tada sam bio dijete, ali dobro se sjećam svega... - rekao nam je Mateo, ne želeći dalje govoriti o Strizi.
Što se to događalo nekoliko godina ispred kuće Rašića?
"Lijevu je ruku držao u džepu jakne, pa smo prema izbočenosti pretpostavili da ima nekakvo oružje ili bombu. Otvorio je prtljažnik, iz kojega je izvadio automatsku pušku kalašnjikov, koju je odmah repetirao i okrenuo prema nama, govoreći da će pucati", opisuju događaj ispred obiteljske kuće Rašićevih dvojica trogirskih policajaca u jednoj od brojnih službenih zabilješki koje su ispisivali nakon što su pozivani na intervencije zbog Strizina nasilništva.
Nevinost bez zaštite
Strize je slao izaslanike kod Rašićevih da uvjeravaju djevojku i njezinu obitelj da mu se vrati, ali također je govorio da će poubijati cijelu obitelj ako Sandra ponovno ne bude njegova. Čak se i fizički sukobio sa Sandrinim stricem, koji ga je pokušao urazumiti. Sandru je pak jedne noći s prijateljem fa prijevaru dovukao u automobil i odvezao k sebi odbijajući je vratiti kući. Izmučena je djevojka jednog dana samo sjela u autobus i pobjegla od Strizina nasilja u Dubrovnik. Djevojka još kazuje da je, nakon što je otišla, Strize u pijanom stanju maltretirao njezinu majku tražeći da otkrije gdje joj je kći. Strize im je zatim, kad se Sandra vratila iz Dubrovnika, na prepad upadao u kuću. Zaprijetio joj je da se "neće dobro provesti" ako opet ode od kuće, te poručio: "Ako nećeš sa mnom biti milom, onda ćeš silom." Sud ga je, kako se vidi u presudi iz prosinca 1998. godine, za to maltretiranje Rašićevih kaznio sa 187 kuna.
- Mi ga prijavljujemo, a sud ga "nagrađuje". Čak i kad je s 22 godine pucao u policijskoj postaji i umalo pobio nekoliko policajaca, sudac je na sve moguće načine tražio kako ga osloboditi - kaže naš policijski izvor, dodajući da policija u Dalmaciji ne zna više što činiti sa Strizom.
- On je zaista, bez pretjerivanja - a sve se vidi i iz priloženog dosjea - prijetnja miru ljudi na području cijele županije. Ne znamo što više činiti s njim - mi pišemo prijave, trošimo goleme količine papira, a onda ga sud pusti. On nam se ruga s ceste i onda opet mlati naše policajce - kaže taj MUP-ovac.
Nasilnik Strize često se tukao po kaštelanskim kafićima, tjerao i mlatio goste, a u ugostiteljskim se objektima fizički sukobljavao i s policajcima. Primjerice, 16. je listopada 2005. u kafiću "Dišpet" pravio nered. Nepozvan je u rujnu 2004. upao i u ured Komunalnog odjela Grada Kaštela i verbalno napao gradskog službenika Matu Baruna psujući ga, vrijeđajući i prijeteći mu ubojstvom.
Nedodirljivi sileđija
"Fizički su se razračunavali, udarajući jedan drugoga šakama po cijelom tijelu", piše policija u službenoj zabilješci nakon još jedne od Strizinih tučnjava, zbog koje je protiv njega ponovno pokrenula prekršajni postupak. Strize se
potukao i u prostorijama Hvidre u travnju 2001, godine, a deblji je kraj izvukao građanin Kaštel Sućurca A.Š., koji je zadobio vidljive ogrebotine i krvne podljeve na licu.
Strize je nerijetko vozio u pijanom stanju; zabilježene su brojne njegove prometne nesreće, poput one od 13. svibnja 2003. godine u Solinu kada mu je izmjereno impresivnih 2,28 promila alkohola u krvi. Tada se automobilom "zalijepio" u zid. U 1997. godini "letio" je automobilom u prodavaonicu "Prehrana", razbivši izlog. U siječnju 1998. godine udario je pak u automobil koji je prethodno tijekom redovite kontrole prometa zaustavila policija i pritom ozlijedio policajca. Iste je godine u srpnju svojim automobilom "pokupio" motokultivator i ozlijedio dvoje ljudi...
Ništa čudno zna li se da je riječ "samo" o epizodama jedne "plodne" nasilničke karijere koja je započela još 15. rujna 1992. godine. Željko Strize, tada pripadnik HV-a, upao je u Policijsku postaju Trogir i rafalom iz kalašnjikova pucao prema sobi dežurnih policajaca. Umalo je, prema izjavama svjedoka, pobio nekoliko policajaca. U rukama je - uzgred rečeno - čak držao i bombu. Strize je i tada bio alkoholiziran, a ispred Policijske postaje vlastita ga je majka u suzama molila da ne puca na ljude.
Tko zna bi li se nasilnička karijera Željka Strize tada i završila da nije bilo neshvatljive "milosti suda" zbog koje je izbjegao pravdi. Mnogi se slažu da je možda zbog tadašnjeg žmirenja ili čak "potpore" sustava, Strizina nasilnička karijera, za-ogrnuta plastom Hvidre, i dobila tako opaku uzlaznu putanju. Njezin nastavak stoga sigurno slijedi. Dokle? Dok se netko ne sjeti da bi hrvatska država - za koju su ginuli mnogi čije žrtve "posvaja" Strize - ipak morala biti i državom prava.
Kradljivac pršuta
U javnosti se u nekoliko navrata spominjalo da je Strize kradljivac pršuta, pa smo iz policijskog arhiva dobili i detaljni opis događaja iz travnja 1999. godine. "U vidljivo alkoholiziranom stanju Željko Strize je (na tržnici Travarica - op.aut.) od prodavača zatražio pršut. Iz džepa hlača izvadio je 200 kuna i stavio ih na pult. Nakon što je oštećeni izmjerio težinu pršuta, stavio ga u plastičnu vrećicu, rekao cijenu i dao ga u ruke Željka Strize, pokušao je uzeti novčanicu s pulta, ali je Strize istu uzeo i udaljio se s pršutom. Ante Prkić je pošao za njim i tražio novac, ali se Strize oglušio vičući 'tko te jebe, ovo ti ja neću platiti'", zapisali su policajci koji su Strizu do otrježnjenja zadržali u Policijskoj postaji Trogir.
Neredi bez granica
Strize je pravio nerede diljem Dalmacije. U Drnišu je u ožujku 1999. godine alkoholiziran psovao mater civilima, zatim je razbijao po kafićima, da bi ga policajci, nakon što je pokušao fizički na-srnuti na vlasnika jednog ugostiteljskog objekta, pokušali odvesti na triježnjenje. Ali Strize udara nogom u prsa jednog policajca, pa zatim drugog. Tada je Strize u jednoj večeri ozlijedio čak četiri policajca! To mu nije prvi put da je napao policajce - u kaštelanskom kafiću "Not Bad" 13. listopada 1996. najprije je vrijeđao policajca, a potom ga pokušao gušiti. U mahnitom je bijegu pak prouzročio prometnu nesreću.
Zastrašene žrtve
Marinko Mujan iz Drniša, kojega je samo policija spasila od Strizina fizičkog napada, vidljivo zastrašen nije htio reći ništa novo za Slobodnu Dalmaciju.
"Ne želim ja ništa o tome govoriti, ja sam povukao svoju prijavu i ne želim više imati posla s tim čovjekom...", rekao nam je uzrujano Mujan, pred čijim su se kafićem sa Strizom sukobili i policajci. Tada je nekoliko policajaca i ozlijeđeno.
'Jeste li vi normalni? Ne uzimajte me u usta, molim vas! Ne želimo imati s njim problema, prebit će nas. Ako mi stavite ime u novine, ja ću vas tužiti, jer ne želim imati posla sa Strizom, dosta mi je zla učinio...", kazala nam je pak još jedna Strizina žrtva čije smo ime našli u prijavi, potvrđujući sve navode iz službene policijske zabilješke.
Izvor: Slobodna Dalmacija
