Predsjednik Hrvatske udruge sindikata (HUS) Ozren Matijašević, reagirajući na javljanje Mečelja na natječaj za kupnju splitske Željezare, ocijenio je kako bi tu ponudu u startu trebalo odbaciti, jer se ta tvrtka već potvrdila kao privatizacijski "špekulant" u slučaju Željezare Sisak, zbog čega država i danas, gotovo pet godina od njihova odustajanja, trpi golemu financijsku štetu. Čelnik HUS-a upozorio je da bi Vlada, odnosno Fond za privatizaciju, trebali pozorno razmotriti svih šest prispjelih ponuda na peti natječaj za kupnju splitske Željezare po posebnim uvjetima "za jednu kunu", kako se ne bi ponovio slučaj hrvatsko-ukrajinske grupacije "Armko - Smart", koja je u posljednji trenutak odustala od kupnje te tvornice u Kaštel Sućurcu.
Matijašević je rekao da u ime približno 500 radnika Željezare poručuje kako se protive mogućoj prodaji Mečelju, iza kojega stoji ruski kapital. Istaknuo je kako ne sumnja u dobre namjere države, koja ponovno pokušava prodati većinski dionički udio za jednu kunu ustrajavajući pritom na socijalnoj klauzuli o zadržavanju radnika.
Osim Mečelja, na natječaj za kupnju 89,34-postotnog vlasničkog udjela u Željezari Split javile su se i kompanije Zlomrex iz Poljske, Beltrame iz Italije, Stemcor Split iz Mauritiusa, njemački Max Aicher, te Commercial Metals International (CMI) iz Švicarske.
Matijašević ističe kako su sve ponude, osim Mečeljeve, kvalitetne i transparentne, no zasad je švicarski CMI favorit radnika jer je jedini s njihovim predstavnicima potpisao socijalnu klauzulu.
Nikola Vilić
Mečelj o svojoj ponudi za kupnju Željezare Split
Ako ponuda Mečelj International Holdinga bude prihvaćena, Željezara Split postala bi jedna od najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj i regiji, a ponavljanje 'slučaja' Željezare Sisak nije moguće, jer se splitska željezara u potpunosti uklapa u proizvodni profil Mečelja izjavio je danas viši zamjenik predsjednika Mečelja Viktor Trigubko.
Na konferenciji za novinare, na kojoj je ponudu Mečelja usporedio s preostalih pet ponuda za kupnju 89,34 postotnog vlasničkog udjela u Željezari Split iz Kaštel Sućurca, Trigubko je ustvrdio kako je njihova ponuda najbolja jer jedina sadrži prijedlog namire svih komercijalnih dugovanja Željezare, 55 posto ukupnih dugovanja prema državi te zadržavanje svih zaposlenika, uz mogućnost povećanja njihova broja.
Ujedno je 'dopunio' ponudu podatkom kako Mečelj u obrtna sredstva planira uložiti 72 milijuna kuna, uz 74 milijuna kuna planiranih trogodišnjih ulaganja u modernizaciju poslovanja Željezare.
Trigubko je Mečelj predstavio kao drugog ruskog i prvog rumunjskog proizvođača betonskog željeza, s više od 80.000 zaposlenih i godišnjoj proizvodnjom od oko 1,35 milijuna tona betonskog željeza. Ujedno, istaknuo je kako je to bila prva istočnoeuropsku kompaniju iz te branše koja je svoje dionice uvrstila na Njujoršku burzu, a čija tržišna kapitalizacija trenutačno iznosi oko 4,8 milijardi dolara.
Na novinarski upit kako to da, nakon povlačenja iz Željezare Sisak, Mečelj ponovno želi poslovati u Hrvatskoj, Trigubko je rekao kako je on osobno sudjelovao i u kupnji i u povlačenju iz sisačke željezare te može otvoreno "u oči pogledati i sindikate i Vladu, jer je Mečelj ispunio sve preuzete obveze, nije prekršio niti jednu točku ugovora i nije nikoga prevario".
Temeljni razlog povlačenja bila je činjenica da Mečelj nije imao nikakva iskustva u proizvodnom programu sisačke željezare (proizvodnja cijevi), a povukli su se nakon što su nekoliko mjeseci sa sindikatima, Fondom za privatizaciju i Vladom tražili rješenje.
Kad ono nije pronađeno, iz posla su izašli "krajnje korektno", rekao je Trigubko te dodao da je u Sisku ostalo 30 milijuna dolara njihovih ulaganja, 3,6 milijuna eura iz aktiviranog bankovnog jamstva za isplatu 6 plaća, ali i alat i rezervni dijelovi u vrijednosti 1,5 milijuna eura.
Splitska se željezara pak u potpunosti uklapa u Mečeljov proizvodni profil, a s trenutačnim proizvodnim kapacitetom od oko 175 tisuća tona betonskog željeza može bez problema plasirati svoje proizvode, s obzirom na to da je samo hrvatsko tržište "teško" oko 400 tisuća tona godišnje, zaključio je Trigubko.
Jadran Babić
Izvor: Jutarnji list
