Uskršnji tjedan ili u Kaštelima “velika nedilja” jedan je od središnjih događaja kršćanske liturgijske godine, a događa se u proljeće kada se čitava priroda budi iz zimskoga sna. Tijekom cijeloga tjedna u Kaštelima se, kao i ostalim dijelovima Hrvatske obavljaju pripreme za Uskrs uz obnavljanja najznačajnijih događaja iz posljednih dana Isusovog života. Cvitnica
Slavlje “velike nedilje” počinje na Cvitnicu, kada se u crkvu na blagoslov nose maslinove i javorove grane, koje su se u starija vremena ukrašavale violama, perunikama i raznim cvijećem koje je procvjetalo u dvorovima i na balaturama. Takve grančice momci bi darovali djevojkama, a one bi njima poklanjale “garitule” - figuralno pecivo.
Djeca su na blagoslov nosila grane masline ukrašene golubicama izrađenim od grana i od soka smokve-smokvine srčike, a te grančice se i danas čuvaju sve do Čiste srijede slijedeće godine i tada se zapale u obredu pepeljanja. Nakon blagoslova pjevala se misa i Isusova muka, a nakon mise izlagao se Sveti Sakramenat na klanjanje na lijepo okićeni oltar da se mogu održavati “svete ure” do Velike srijede. Na svaki puni sat čuo bi se žamor “Blažena ura, blaženi čas, u koji se rodi Isus, Spasitelj naš.”
U starija vremena u kićenju oltara sudjelovalo bi čitavo mjesto, pa tako i djeca, koja bi od najranijih jutarnjih sati obilazila selo i vikala: “Ko jema šenice, graja i sočivice neka nosi na Božji grebac!”. Djevojke i žene bi donosile u crkvu biljke što su ih zasadile i u tami držale zatvorene, kako bi biljke zadržale blijedu boju, a svi pitari sa điranima i ostalim cvijećem bili su okićeni vrpcama i raznobojnim papirom.
U Velikom tjednu posebno je bilo važno očistiti i urediti okućnicu, što predstavlja pročišćenje čovjekova tijela i duše prije Uskrsa. Teški poslovi u polju su se izbjegavali i radili su se sitniji poslovi oko kuće, a jedan od važnijih poslova bilo je pritakanje vina, koje se najćešće obavljalo na Veliki petak. I danas postoji uzrečica “Sve šta popiješ na Veliki petak, gre ti ravno u krv!”. U Kaštelima je na Veliku srijedu, četvrtak i petak zabilježen “baraban”- običaj udaranja štapovima i šibama po crkvenim klupama na spomen Barabinog imena, dočaravajući tako grmljavinu koja je nastala nakon Isusove smrti. Ti su štapovi bili izrađeni od trsa iz starog vinograda ili od grana masline ili gloga, a djeca su vrtila “frčajke”. Od srijede do subote crkvena zvona nisu zvonila i bila su vezana konopima, a vjerski obredi su se najavljivali “čvrčaljkama” ili “čegrtaljkama”-drvenim napravama za proizvodnju buke.
Veliki petak
Veliki petak dan je strogog posta i nemrsa i dan velike žalosti, a na taj dan se u starija vremena nije smjelo orati ni kopati, mesti i čistiti kuću, a nije se niti zemlja dirala, “jer u njoj leži mrtvi Krist”. Na taj dan jela se sočivica, riba i pršurate, a bakalar se pripremao “na brujet i na bilo”.
Na Veliki petak održavala se procesija sa upaljenim svijećama i nošenjem križa kao simbolom koji je od simbola muke i trpljenja postao znak spasenja i otkupljenja. Križ predstavlja pomirenje čovjeka sa Bogom, te je postao znak uskrsnog slavlja. U donjim Kaštelima u prošlom stoljeću članovi bratovština i stanovnici Kaštela u procesiji bi obilazili Božje grobove u crkvama Starog, Novog i Štafilića uz molitve i pjevanje krunice.
Na Veliki petak u Kaštelima bi na prozorima kuća pored kojih bi prolazila procesija gorjele dvije voštanice, a procesiju bi uvijek predvodio muškarac starije dobi koji bi nosio veliki križ. Sa njim su uvijek išla dva ministranta, a za njima djeca i odrasli muškarci odjeveni u crnu svečanu odjeću, pa predstavnici Bratovština sa bandirama, duplirima-dvokraki svijećnjak i baldahin-nebnica.
Ispod baldahina hodao bi župnik koji je nosio sv. Otajstvo, a zatim su išli ministrant sa kadionicom, zatim crkveni kantači, te predstavnici općine i na kraju žene prekrivene crnim rupcima i velovima. U procesiji se pjevalo “Puče moj”, a na povratku “Ispovidajte se Gospodinu, jer je dobar.” U Kaštelima se vjerovalo kako će godina biti slaba, ako procesija ne izađe van iz crkve. Nakon mise, pripremila bi se riblja večera za članove bratovštine. Procesije s križem i dan danas se održavaju u čitavoj Dalmaciji.
