Kada se prošlog tjedna pridružio skupini hrvatskih dužnosnika i poduzetnika u obilasku suvremenoga japanskog pogona za obradu otpada u Utashinaiju na otoku Hokaidu, koji primjenom plazma tehnologije doslovno uništava smeće pretvarajući ga u plin, a zatim plin u korisnu električnu energiju, naš je veleposlanik u Tokiju, pjesnik Drago Štambuk, nazvao to mjesto “čistilištem civilizacije”. U okolici tog postrojenja nema nikakvog deponija otpada i ne osjeća se neugodan miris, u dvorištu nema ni jednoga odbačenog papirića ili opuška, a zgrada u kojoj se prljava civilizacija odrješuje svojih grijeha nema dimnjaka i više nalikuje na tipični salon namještaja u Dugopolju, nego na industrijski pogon koji dnevno proguta 80 tona starih automobila i kojekakvog smeća iz kućanstava. Kako je to već običaj u Japanu, domaćin će i ovdje ljubazno zamoliti gosta da izuje cipele i u papučama uđe u zgradu.
Visoko isplinjavanje
Dok hrvatske županije u aktualnim projektima centara za gospodarenje otpadom računaju na tehnologije mehaničko-biološke obrade (MBO) i klasičnih spalionica, koje nakon obavljenog posla još uvijek ostavljaju najmanje 30 posto smeća na deponijima, splitski poduzetnik Davor Tukić krenuo je u promociju metode plazma isplinjavanja, koja na visokim temperaturama bez izgaranja može uništiti bilo što: komunalni, industrijski, rafinerijski, medicinski, infektivni otpad, mulj koji ostaje nakon pročišćavanja kanalizacijskih voda. Sve to skupa, tvrdi on, čišće je i jeftinije nego spaljivanje ili MBO, ne traži deponij i zauzima šest puta manju površinu, a još proizvodi metal, građevinski materijal i struju - koje ima dovoljno za sebe i za prodaju.
Nakon što je tehnologija sredinom ožujka predstavljena u američkom veleposlanstvu u Zagrebu, Tukić je prošlog tjedna organizirao obilazak Utashinaija i još jednoga manjeg pogona, Mihame-Mihate na otoku Honšu. Kako je to već običaj u Hrvatskoj, neki su, poput dužnosnika iz Zagreba i Primorsko-goranske županije, pokazali interes, dok su drugi, poput onih iz Splita i Dalmacije, propustili priliku da nauče nešto novo.
Sabijanje volumena
- U posljednjih 30 godina u razvoj plazma tehnologije, koja može služiti za isplinjavanje ugljena, topljenje metala, proizvodnju dijamanata, pa čak i sabijanje nuklearnog otpada u manji volumen, uložene su dvije milijarde dolara - kazao nam je u Utashianiju dr. Shyam V. Dighe, direktor “Westinghouse Plasma Corporation” i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za plazmu.
Američki “Westinghouse”, kompanija koja je na početku električne ere upravo uz pomoć inovacija našega Nikole Tesle pobijedila Edisona i nametnula svijetu upotrebu izmjenične struje, svoje je plazma baklje, razvijene za potrebe NASA-e, prvi put za obradu komunalnog otpada primijenio u Japanu, instaliravši ih u suradnji s “Hitachijem”. Mihama-Mikata dnevno obrađuje 17,2 tone komunalnog otpada i 4,8 tona mulja otpadnih voda, ukupno 22 tone, dok znatno veći Utashinai, koji ima dvije paralelne trake, može dnevno obraditi 165 tona, što je usporedivo s potrebama Splita. Trenutačno radi s pola kapaciteta, i to na uništavanju komunalnog otpada i nemetalnih dijelova automobila. Glavni dio procesa u oba pogona je isti, no manji nema mogućnost proizvodnje struje.
Staklasti rubnici
Otpad koji dovoze kamioni odlaže se u zatvoreno skladište iz kojeg se direktno ubacuje u 15 metara visoki, cilindrični konvertor, na čijem se dnu nalaze plazma baklje, koje uz pomoć električne energije razvijaju temperature više od 4000 Celzijevih stupnjeva. Pri padu kroz konvertor, organske tvari prelaze u plin koji se uglavnom sastoji od ugljičnog monoksida (20-30 posto), vodika (10 posto) i dušika (60-70 posto), i koji izlazi na vrhu, dok se anorganski materijali otapaju i istječu s dna kao metal i staklasta masa. Metali i dobivena staklasta masa, od koje se izrađuju rubnici za pločnike i koja može služiti kao šljunak, daju se kasnije na tržište. Plin, koji ostaje u procesu, u Mihami-Mikati odmah ide u sustav hlađenja i pročišćavanja, a u Utashinaiju iz izmjenjivača topline odlazi najprije u parnu turbinu, gdje proizvodi električnu energiju.
Dok je “Hitachi” u Mihami-Mihati sagradio plazma pogon i predao ga lokalnim vlastima, u Utashinaiju je, po drukčijem modelu partnerstva, ostao suvlasnik. Kako nam je ispričao Michiaki Shigehiro, upravitelj pogona, Utashinai je do 50-ih godina prošlog stoljeća bio grad s 45 tisuća stanovnika, no zatvaranjem tamošnjih rudnika došlo je do raseljavanja, pa je XXI. stoljeće dočekao sa šest tisuća duša. Stoga su japanska vlada, otočne i gradske vlasti krenule u suradnji s “Hitachijem” u razvoj novog tipa industrije i osmislile projekt “Utashinai Eco Valley”, realiziran 2003. godine, koji sada zapošljava 30 ljudi.
- U početku smo uzimali perilice, hladnjake, kompjutore, televizore i automobile iz kojih se uklone metalni dijelovi, a kasnije počeli uništavati i komunalni otpad - kaže Shigehiro.
Pepeo u staklo
U pogon na Hokaidu, dodaje njegov kolega Shinichi Osada, glavni projektant obaju postrojenja, uloženo je 80 milijuna dolara.
- Plinom iz otpada “Hitachi” je htio ponovno aktivirati i svoju turbinu za pretvaranje plina, koji je ranije izlazio iz rudnika, u električnu energiju te dobivati 7,9 MW struje, od čega bi 4 MW koristio plazma pogon, a ostatak bi odlazio na tržište. Za sada koristimo tek pola kapaciteta i kvaliteta otpada kojeg primamo nije zadovoljavajuća, pa radi samo parna turbina iz koje dobivamo 5 MW, od čega nam 1 MW ostaje za prodaju - kaže Osada.
“Westinghouse” je plazmu posljednjih godina postavio u SAD-u i Kanadi, a osim dva navedena, u Japanu postoji i treći pogon, koji pretvara pepeo u staklo. U pripremi su projekti u Indiji, Turskoj, Južnoj Americi, Maleziji i Indoneziji, dok će u Floridi za tri godine biti dovršen veliki objekt kapaciteta 3000 tona, za čišćenje zagađenog terena.
- Nudimo tehničku podršku, nadzor, obuku i naše plazma baklje, što stoji između pet i deset posto od ukupne investicije. Sve ostalo, uključujući i plazma konvertor, može se proizvesti kod vas. Kako u Europi sada postoji samo jedan plazma pogon, i to za uništavanje azbesta, mislim da bi uvođenjem plazme Hrvatska mogla napraviti iskorak i postati centar za ovu tehnologiju u regiji. Sretan sam kad se sofisticirana tehnologija širi.
Nadam se da će biti mudrosti kod vaših političara - kaže dr. Dighe, kemičar podrijetlom iz Bombaya, koji već 30 godina radi u SAD-u.
Plazma obradom 99 posto otpada pretvara se u korisne proizvode, dok je preostalih jedan posto potrebno dodatno obraditi sustavom kontrole zagađenja.
Nikolić: Težimo bezdeponijskom konceptu
Stjepan Nikolić, savjetnik u Gradu Zagrebu, jedan je od autora Strategije gospodarenja otpadom i voditelj je radne skupine za izradu Plana upravljanja otpadom RH, koji se upravo dovršava.
- Težimo bezdeponijskom konceptu i zbog toga nam je vrlo zanimljiva ova tehnologija, jer nakon obrade ne ostaje trećina šljake kao u klasičnim spalionicama. Nakon što se dogovore lokacije za centre, tijekom ove godine već će početi natječaji za tehnologiju. Sve tehnologije, pa tako i plazma, bit će u opciji - kazao je Nikolić.
Sto puta manje monoksida
Projektant Shinichi Osada prezentirao je hrvatskoj delegaciji podatke o emisijama plinova u Utashinaiju, naglasivši kako je emisija ugljičnog monoksida i do sto puta niža od zakonskih ograničenja, dok su drugi ostaci (NOx, SOx, prašina, HCl) zastupljeni u od 2 do 40 puta nižim vrijednostima od zadanih. Emisije najozloglašenijih dioksina iznose između 0.001 i 0.003 ng-TEQ/m3N, dok je propisano ograničenje 0.1.
Tukić: Kava mjesečno
Plazma građane ne bi stajala više od jedne kave mjesečno - kaže Davor Tukić, inženjer građevine čija se tvrtka “Cornaro”, s 95 zaposlenih, bavi isporukom i ugradnjom građevinskog čelika za krupne objekte, poput zagrebačkog pročišćivača otpadnih voda.
- Pripremajući se za MBO s našim njemačkim partnerom, shvatili smo da je zapravo plazma najbolja tehnologija za uništavanje komunalnog otpada. Ne zahtijeva sanitarne deponije, čime se eliminiraju opasnosti od zagađenja okoliša, pogotovo podzemnih voda, i zauzima 80 posto manje površine. Emisije štetnih plinova su daleko ispod zadanih ograničenja, a bila bi mam dovoljna četiri regionalna pogona za cijelu Hrvatsku - ističe Tukić, kojem stručnu i moralnu podršku pruža profesor Jakša Miličić, bivši gradonačelnik iz vremena najvećeg razvoja Splita.
Smeće za struju
Za razliku od japanskog Utashinaija, pogon za Dalmaciju, kakav zamišljaju Tukić i Miličić, imao bi snažnu turbinu koja bi za proizvodnju struje kombinirala plin iz otpada s prirodnim plinom. Postrojenje za jednu regiju stajalo bi oko 150 milijuna dolara, no taj je dio, dodaje Tukić, stvar investitora.
Komadina: Vidjeli smo budućnost
Potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina došao je u Japan kao primorsko-goranski župan, s tri člana svojeg Poglavarstva.
- Diplomirao sam termoenergetiku, a s tog i s ekonomskog stajališta je tehnologija koju smo ovdje vidjeli budućnost. Zemljište je otkupljeno, gotovi su projekti i već idemo na dobivanje dozvola. Male su šanse da u ovoj fazi promijenimo tehnologiju. Ali druge županije, koje su tek počele s pripremama i još imaju vremena, morale bi razmisliti o plazmi - smatra Komadina.
Izvor: Slobodna Dalmacija
