Novi-stari Trogir u kojemu bi se među renesansnim i gotičkim palačama, u stoljetnim kalama, pod voltima i na pjacetama čuo dobar jazz, pilo vrhunsko vino koje bi se prodavalo na čaše, jela vrhunska mediteranska spiza, sladilo se trogirskim rafiolima, u kome bi se u starim dvorima čuo dječji smijeh, u kome bi se i stranci zaljubljivali u običan trogirski život koji teče starim kamenim pločnicima, pravi je san mladog predsjednika Turističke zajednice Trogira Joška Bilića, bivšeg Hajdukova igrača. San mu se poklopio sa snom gradonačelnika Vedrana Rožića, također bivšeg nogometaša Hajduka, i Trogir se posve ozbiljno odlučio pobrinuti o svome brandu: stari gospodin je odlučio u 2007. godini odjenuti moderno odijelo, a pritom ne izgubiti ništa od starog šarma. Bit će u Trogiru i jazz-festivala u kuli Camerlengo, i natjecanja tenora, i raznih promocija vrhunskih vina i ulja, i dobre gastronomije, i mladog svijeta, i čuvenih gostiju u jahtama pred rivom...
Dovesti svijet u Trogir
Joško Bilić živio je od nogometnog posla kojekuda po svijetu, od Tel Aviva do hladnijih europskih zemalja. Svuda mu je, veli, bilo zanimljivo, ali uvijek mu je falio rodni Trogir. U Trogiru mu pak fali ono što veliki svijet može ponuditi. Rješenje je bilo - dovesti najbolje iz svijeta u Trogir, i pri tome odnjegovati ono najbolje što postoji u rodnome gradu. Kad je doznao za Roberta Jakovljevića, čovjeka koji je prije nekoliko godina napravio brand gradu Umagu i za to dobio vrhunsku državnu nagradu, nije vidio časa da ga upozna. Danas Jakovljević priprema novi brand grada Trogira. Knjiga “Grad anđela”, koju je Jakovljević napravio zajedno s Ivom Pervanom i Joškom Belamarićem i koja će biti promovirana 2. travnja u Zagrebu, prvi je korak u brandiranju Trogira.
Sjajan politički potez
- Novi brand Trogira počiva na njegovoj staroj jezgri koja je pod zaštitom UNESCO-a. To je bio sjajan politički potez gradske vlade toga vremena. Dakle, u pitanju je jedan estetski standard koji ćemo pokušati ponoviti u nekim drugim, suvremenim medijima. Medij onoga vremena je bilo klesarstvo, arhitektura, urbanizam, medij ovoga vremena je internet, izdavanje knjiga, muzika, gastronomija, urbanizam i arhitektura. Za početak smo krenuli u definiranje tih standarda, i to u izradi imidža Trogira. Nakon šest mjeseci upornog fotografiranja, istraživanja, konzultiranja, rezultat je knjiga koja se zove “Grad anđela”. Za koji dan predstavit ćemo je u Mimari. Ivo Pervan je napravio oko tri i pol tisuće fotografija, od kojih sam ja izabrao 120 i napravio priču, organsku cjelinu koja oživljava mit o gradu. Napravio sam predgovor koji djeluje kao nekakav okvir oko te priče.
Joško Belamarić napravio je kronologiju grada u kojoj je ne samo ispričao tu uzročno-posljedičnu realističku povijest, nego je stavio i momente mitske povijesti, one koja je možda i snažnije utjecala na povijest Trogira. Ta knjiga je autorsko djelo triju osoba, prvi korak u procesu brandiranja Trogira.
Polustepenica na dugom putu
- Drugi korak, koji je isto tako važan u procesu brandiranja, njezina je promocija. Ta knjiga nije naša igra, nego je ona sredstvo edukacije, to je fotomonografija, literatura, beletristika, kronologija povijesti, to je na kraju jedna osobna Biblija koju bi poželio imati Trogiranin i njome se nadahnjivati. To je zapravo početak branda, polustepenica na jednom jako dugom putu. To je početak življenja jednog drukčijeg života, zapravo prepoznavanja svoga života, ove prekrasne jezgre, i u onom momentu kad Trogirani shvate koliko je taj njihov život lijep - kreće promoviranje prema van.
Naime, u suvremenim okolnostima, u svijetu masmedija, masproizvodnje, u kojemu je sve dostupno, samo vrijeme nije, turizam je zapravo potraga za srećom, kaže Jakovljević. Mi moramo biti sposobni da turistu pokažemo da ona stvarno ovdje postoji. Da bismo to mogli, mi to zapravo moramo živjeti.
- Kad ovu ljepotu učinimo vidljivom za medije, bit će vidljiva i ljudima koji ovdje žive. Ova gastro-večer jedna je od takvih večeri koje bi morale biti takve, česte i prepoznatljive u Trogiru. Ovaj grad mora postati točka susreta za sve ljude dobre volje. Ta njegova arhitektura, te kalete, te konobe kao stvoreni su za to, i to je po mojem mišljenju najveći resurs ovoga grada.
- Grad je zamišljen kao korporacija i potrebno ga je pozicionirati kao jedinstven proizvod. Stvaranje identiteta i njegova promocija nisu završen proces brandiranja. Uspjeh jamče tijela koja će se naknadno baviti njime i stoga bi svaka turistička zajednica trebala funkcionirati kao marketinška agencija. Ona bi trebala pomoći da turist dođe u Trogir i stopi se s gradom, da jedan ili deset dana živi kao Trogiranin, jer upravo to želi - trogirski način života. U to ime su građani Trogira, što je dosta neobično, imenom i prezimenom potpisani pod fotografije Ive Pervana. Grad su ljudi i upravo njima osobno se dolazi u goste.
I iću i piću triba renesansa
Novo vrijeme, trogirska gastronomska renesansa, počela je prošlog četvrtka u Muzeju grada gastro-enološkim programom “K novoj kulturi vina i ulja”. Sve je organizirala Turistička zajednica Trogira, osmislio gastronomski vitez Zlatko Gall, pa se oko priče i delicija okupili mnogi znalci i ljubitelji biranog ića i pića. Gradonačelnik Trogira Vedran Rožić je bio zadovoljan domaćin, predsjednik spltiskog Gradskog vijeća Željko Jerkov jedan od zadovoljnih gostiju, Gall je uživao što je okupio najbolje trogirske kuhare, što je sa svojom ekipom i spizom došao sjajni Miro Bogdanović, predsjednik “Saveza kuhara mediteranskih i europskih regija”, što su sa svojim malvazijama i uljima stigli Matošević i Belić, perjanice istarskog vinarstva i uljarstva.
Malvazija iz sedam berbi
Dok je Trogir te prohladne večeri vozio svoj uobičajeni spori zimski ritam, okupljeni u gradskom muzeju uživali su u pravom gastronomskom doživljaju. O malvaziji kao jednoj od najstarijih mediteranskih vinskih sorti najprije je govorio Društvo s trogirskegastrofešte imalo je u čemu uživatičuveni istarski vinar dr. Ivica Matošević, čelnik Vinistre. Potom su prisutni mogli kušati njegove odlične malvazije i to iz sedam zadnjih berbi. “Iako se malvazija najradije pije kao mlado vino, zanimljivo je otpratiti je kroz razna godišta i vidjeti što se s njom događalo kroz godine starenja”, kazao je Matošević.
O istarskim uljima govorio je istarski uljar Duilio Belić, koji je u Trogir iz Istre na kušanje donio birana ulja iz “Kolekcije Belić” tvrtke Olea. Od jednog do drugog ulja išlo se kroz sir, kozice i - trogirske rafiole. Napravila ih je Trogirka gospođa Tomislava i prisutni su, ponukani nagovorom uljara Belića, s iznenađenjem otkrili da su odlični trogirski rafioli još bolji poliveni peckavim maslinovim uljem.
Ulja su se kušala i uz marinirane inćune, kozice, kruh ispod peke, zapečeni sir s mediteranskim biljem, šparoge na “mali milijun” načina, spizu koju su priredili kuhari “Trogirskog koga”, člana Saveza kuhara mediteranskih i europskih regija, a kao kruna svega na kraju je stigao i odličan poljički soparnik obitelji Uzinić. Posebno je zbog svega bio zadovoljan predsjednik udruge “Trogirski kogo”, inače šef kuhinje u hotelu “Jadran” u Segetu Antun Nišević:
- Evo pokrećemo kotač Gastro-Trogira, pokušavamo oživit grad, podsjetiti na trogirske delicije i vratiti ih u ovo vrijeme. Moramo poraditi i na edukciji mladih, dolaze drugačija vremena i valja se za njih pripremiti. Svaka čast gradonačelniku Rožiću, dogradonačelniku Brkanu i predsjedniku TZ Biliću na ovoj inicijativi.
Kušaj i slušaj Trogir
“K novoj kulturi vina i ulja” prvi je od pet programa kojima se ovoga proljeća u organizaciji Turističke zajednice Trogira i Gradskog poglavarstva Trogira nastoji osmisliti nova gastroenološka i kulturna ponuda grada upisanoga u registar svjetske baštine. Među programima koji će se u Trogiru održati tijekom proljeća objedinjeni zajedničkim nazivnikom “Trogirski gastro iskorak” su i “Dalmacija Trogiru” s predstavljanjima crnih vina “Bibich” te dimljene ribe uz promociju Karte ulja. Pod naslovom “Gastro ikona trogirski rafiol” održat će se natjecanje trogirskih domaćica u pravljenju rafiola. U gradskoj Lođi i na Pjaci pred katedralom, uz predstavljanje ekskluzivne gastronomske ponude “Kušaj i slušaj Trogir”, bit će i promocija prvoga hrvatskog gastrosuvenira autora Zlatka Galla “Kušaj i slušaj Dalmaciju - Trogir”. Za vrijeme trajanja lipanjskog jazz festivala u Trogiru bit će i predstavljanje osebujne kuhinje Ane Ugarković...
Snimatelj trogirskih glava
Poznati splitski fotograf Ivo Pervan ovogodišnji je dobitnik prestižne nagrade za životno djelo “Tošo Dabac”, koju još od 1975. godine tradicionalno dodjeljuje Fotoklub Zagreb u spomen na velikog majstora hrvatske fotografije. Ivi Pervanu koji je, zajedno s dizajnerom Borisom Ljubičićem, po svijetu za monografije i plakate osvojio brojne prestižne nagrade, nagrada “Tošo Dabac” dodijeljena je za doprinos fotografskoj djelatnosti u Hrvatskoj i inozemstvu. Pervan s osmijehom veli da ga je malo štrecnulo ono “za životno djelo”: “Malo mi nije drag taj opis nagrade, ja mislim raditi još najmanje 20 godina.” Nagrada ga je zatekla usred velikog posla u Trogiru. Dio je tima koji se prihvatio stvaranja branda staroga grada pod zaštitom UNESCO-a.
Trogirska lica
- Snimao sam posljednjih mjeseci život po Trogiru, obične ljude, kulturnu baštinu, ljepotu Trogira u neturističkom periodu kroz jesen i zimu. Šibenik je poznat po kamenim glavama Jurja Dalmatinca, ali otkrio sam da Trogir po pročeljima, dvorima, crkvama ima također stvarno puno prekrasnih kamenih glava. Nitko za njih ne zna, nikada nigdje nisu objavljene. I nisu baš na oku, previsoko su i ja sada skidam glavu po glavu velikim teleobjektivom Sigma, koji košta 8000 eura, i koji mi je darovala zagrebačka tvrtka Prizma, kad su čuli za što mi treba. Sad ću te glave spustiti dolje i vidit će ih cili svit. Napravit ćemo i novi plakat. Moj prijedlog je da se napravi veliki plakat s 20 kamenih glava, a da između tih 20 kamenih glava koje su živjele u dugoj povijesti Trogira stavimo portrete živih ljudi, glave današnjih Trogirana, Gene, recimo, ili Rožića ili nekog drugog. Ta lica današnjih Trogirana, pogledajte malo bolje, asociraju na grčke face, porijeklo, početak Trogira. I ispod se samo stavi znak Trogir - Hrvatska i znak UNESCO-a.
- U vašoj novoj trogirskoj priči sjene su posebno važne...
- To je taj mediteranski pristup sjenama, suncu. Na jednoj fotografiji recimo čovjek u kantunu svira instrument, a ispred njega na suncu plešu sjene. Oduševljava me ovo što se sad događa u Trogiru. Gradonačelnik Vedran Rožić, bivši nogometaš, doveo je mladog čovjeka, također bivšeg nogometaša, Joška Bilića i rade sjajan posao. Oni poriču sve one poznate loše priča o nogometašima. Ta dva pametna čovjeka sad mijenjaju izgled Trogira. Doveli su Roberta Jakovljevića, koji je prije nekoliko godina osmislio novi imidž Umaga i za to dobio državnu nagradu. On je angažirao mene i 15. listopada prošle godine počeo sam snimati Trogir, i izbacili smo novu knjigu o Trogiru, s potpuno novim pristupom prikazivanja grada kroz njegove ljude, svakodnevni ritam, prekrasnu baštinu... Desecima godina imidž Trogira su bile, sjetite se, razglednice grada slikanog iz zraka gdje se u prvom planu vidi kula Kamerlengo, nogometno igralište ili katedrala i trg. I dolje s rive one zidine. To se stalno ponavljalo. Nažalost 90 posto ljudi koji su nosioci takve turističke politike još su u hrvatskom turizmu. Vani dobivamo najveće svjetske nagrade, ali takvim ljudima ovdje ne trebamo.
Najljepša knjiga na svijetu
- Knjiga o Trogiru se radi po uzoru na sličnu dubrovačku knjigu?
- Točno. Jakovljević je bio opčinjen tom malom monografijom Dubrovnika koju smo radili Boris Ljubičić, Luko Paljetak i ja i, onako kako samo mogu veliki ljudi, zapitao je Ljubičića za dozvolu može li takvu knjigu napraviti o Trogiru i Boris mu je to odobrio. Inače tu knjigu “Dubrovnik njim samim” je američka agencija Print proglasila najljepšom knjigom na svijetu.
- Spremate napisati knjigu u kojoj ćete otkriti sve svoje fotografske tajne...
- Ja sam prvi koji je spreman otkriti te male tajne majstora fotografije. Postoje udžbenici fotografije, ali oni vas uče tehničkim detaljima, ne uče vas fotografskim tajnama do kojih dolazite iskustvom, griješeći, otkrivajući sami. A zašto želim napraviti takvu knjigu? Hoću da fotografija ide dalje, da s novim mladim ljudima napreduje. Fotografija je za mene novi jezik, novo pismo, samo ga treba naučiti čitati i pisati. To potvrđuje televizija koja je promijenila svijet. Pismo slikom je puno upečatljivije, dojmljivije nego pismo slovima. Ta moja mala velika knjiga o tajnama majstora fotografije može postati svjetski bestseler. Danas svatko ima fotoaparat, ali ne zna kako što snimiti. Za knjigu upravo tražim izdavača.
Petnaest dana čekanja
- Poznato je da danima znači čekati baš svoju sliku, baš onu koju tražite pravu...
- Ja sam valjda među posljednjim Mohikancima sa srcem i fotoaparatom. Raditi ovaj posao sa srcem, znači žrtvovati život, vrijeme, obitelj, veliki dio života si sam sa svim ljepotama i ružnoćama, trenucima koje želiš zabilježiti. U toj potrazi, u sačekivanju fotografija koje tražim meni prolazi život. Ja sam po crkvama i muzejima kad tamo nema nikoga, izvan sezone, kad nema turista. U Vrboskoj sam 20 dana u brodu čekao maglu i ribare u njoj. Nigdi ni pasa, jedanaesti misec, zima, iz dana u dan, mala pećica i brod. Svratio bi mi ponekad činit društvo poznati vinar Andro Tomić i donio svoj izuzetni barique.
Petnaesti dan sam napravio te sada već svuda poznate slike ribara koji isplovljavaju u maglu.
Izvor: Slobodna Dalmacija
