WIMBLEDON Mario Ančić igrat će s Andyjem Roddickom svoj prvi wimbledonski polufinaleOko splitskih Firula, teniskog rasadnika talenata, nešto se zbiva. Nema te kemijske analize koja će otkriti što točno, ali nečega ondje ima. Samo nekoliko koraka od ulaza na Firule stanuje Mario Anči, tek nešto dalje živjeli su Goran Ivanišević, Nikola Pilić i Željko Franulović. Mario Ančić počeo je igrati tenis gledajući svoga pet godina starijeg brata Ivicu kako igra. Ivica je, uzgred, bio sasvim solidan junior, no u malom je bilo nešto. Goran Ivanišević je još davno rekao:
- Ima jedan mali, taj bi mogao biti dobar.
Odmah ga je prepoznao. To Ivaniševićevo prepoznavanje možda je u neku ruku bilo i omča oko vrata Marija Ančića. Logično, u njemu su svi, već kao jakom mladom, gledali novoga Gorana, mjerkali su Goranove rezultate sa 16, 17 i 18 godina s Ančićevim i uspoređivali. Ipak, usporedbe je nemoguće vući. Radi se o dva sasvim suprotna puta i dva različita tenisača. Poveznica, doduše, ima nekoliko; Mario je nakon Gorana i 1990. godine najmlađi wimbledonski polufinalist, obojica su visoki, dolaze iz Splita, imaju razoran servis i trava im je najdraža podloga. Iako na tim Firulama ne postoji travnati teren, premda do danas u Hrvatskoj postoji samo onaj na kojemu se pripremala Karolina Šprem u Štefancu, opet dovoljno za priču. Englezi su u tome majstori. Iako Hrvatska ima stanovnika kao pola Londona, nabrojit će sve uspjehe, neće propustiti spomenuti ni Janicu i Ivicu Kostelića, nogometaše, košarkaše, rukometaše. I zapitati se što je s njima, Englezima. Uvjeti? Uvjeti su uvjerljivo bolji na Otoku, ali to mi najbolje znamo...
- Ima li nešto u njihovoj vodi? Mario Ančić bio je miran u četvrtfinalu, ostao je miran i dan poslije i možete se kladiti da će takav biti i danas kad će igrati svoj prvi wimbledonski polufinale s Andyjem Roddickom. On je običan dečko, možda samo poseban po odgovornosti koju mu je usadio otac Stipe.
- Škola se nikada ne smije zapustiti - govorio je tata dok je Mario u Milanu ove zime ulazio u svoj prvi ATP finale. Mario je student druge godine Pravnog fakulteta, stariji brat Ivica završava Ekonomski fakultet, sestra Sanja, koja je na Wimbledonu igrala juniorski turnir i zbog gripe predala meč prvoga kola, u školi ima sve petice. Pravila su pravila...
- Bolje je da čitam nešto korisno nego da samo gledam televiziju - kaže Mario.
Iako će ponekad njegova igra biti sukladna njegovoj mirnoći izvan terena, Mario u očima ima onu pobjedničku iskru. To vas nikad ne može prevariti. Oči sve govore.
