Tko to prosvjeduje u Kaštel Novom protiv rušenja ruševnih zidova gospodarske zgrade do tvrđave Cipicco u Kaštel Novom, kako to ponovljeno piše novinar J.Ž. u Slobodnoj Dalmaciji od 18. 3, 2007., i tko je tu "uzurpator povijesnih javnih dobara"? Zaprepašten sam takvim snažnim rječnikom kojem manjka svaka osnova. Prije svega Kula Cipicco nije javno dobro, nego zgrada od povijesne vrijednosti u privatnom vlasništvu obitelji Katalinić koja je prije stotinjak godina podigla do tvrđave gospodarske zgrade radi trgovine vinom. To je poslije rata uzurpirala država privatizacijom u kojoj se nalazila vinarske zadruga, a jedan manji dio je koristilo sportsko ribolovno društvo "Ugor".
Sama tvrđava je za socijalizma obnovljena jer su se u njoj nalazili uredi Mjesne zajednice i Kaštelanski muzej dok je zgrada do tvrđave nebrigom vinarske zadruge potpuno urušila.
Kad je došlo vrijeme da se zgrada vrati vlasnikovoj obitelji, najviše zapreka su upravo postavljali Muzej grada i Sportsko ribarsko udruženje, jer se nije htjelo iseliti kao da je to njihovo vlasništvo. Zato rado vlasnika nazivaju uzurpatorom oni koji su upravo to bili, po onoj domaćoj: "Sve je to naše, ća tu ima vlaj tražiti." Vlasnik je, naime, prodao tvrđavu Cipicco i ruševine oko nje obitelji Curković, a ovaj, vidjevši na kakve sve zapreke nailazi, prodao gosp. Anti Samardžiću za veliki novac. Poglavarstvo grada se obvezalo da će dizalicu za izvlačenje brodova izmjestiti stotinjak metara na zapad i da neće ometati podizanje zgrade uz tvrđavu po kojoj Kaštel Novi nosi ime. Te ruševine stoje godinama kao ruglo svim stanovnicima mjesta, jer nema snažnih mjesnih političara.
Izvor: Slobodna Dalmacija
