Iako je u posljednje tri godine Konzervatorska inspekcija Ministarstva kulture podnijela na stotine prijava protiv barbara "zaslužnih" za uništavanje spomeničke baštine, očito ni to nije bilo dovoljno da se spriječi najnoviji monstruozni čin s potpisom kaštelanskog poduzetnika Ante Samardžića. Teškom mehanizacijom Samardžić je, naime, "poravnao" vinariju iz devetnaestog stoljeća uz kulu Cippico, spomenik nulte kategorije, čijim je kamenom nasuo obalu, te je zaradio kaznenu prijavu, ali i zgrozio Kaštelane, konzervatore, djelatnike Ministarstva kulture, ministra Biškupića...
Stoljetna storija o razaranju dalmatinske kulturne baštine počela je davno, u doba turskih osvajanja, kad su Mlečani porušili ostatke antičke dalmatinske metropole Salone, među ostalim i veliki amfiteatar, "kako se u njemu ne bi utaborili muhamedinci". Nešto kasnije rastavili su i većinu obrambenih kula Dioklecijanove palače, s istim opravdanjem, s time daje u splitskoj memoriji ostalo urezano kako je carskim kamenom izgrađena jedna od najljepših venecijanskih crkava - Santa Maria della Salute.
Austrijska vlast uklonila je u prvoj polovici XIX. stoljeća sa splitske Pjace gotički Knežev dvor, zbog navodne ruševnosti, a u sljedećih stotinjak godina Splićani su sami zbrisali čitav niz povijesnih artefakata: lazarete, fontanu na Rivi, staro sustipansko groblje...
Prije nekoliko godina vlasti UNESCO-ova grada donijele su Pravilnik o korištenju Peristila, kojim su zabranile održavanje svih događanja koja nisu od opće važnosti na najvrednijem trgu u ovom dijelu Europe, nakon štosu ga različite "manifestacije", pa čak i ponos domaće kulture - Splitsko ljeto, doslovno mrvile iz godine u godinu.
Penetracija u Podrume
Možemo se prisjetiti i slučaja "penetracije" kompresorskom bušilicom iz privatne kuće u južnom dijelu Dioklecijanove palače u Podrume, kojom je prilikom probijen antički svod, a slučaj je zataškan.
I Salona je sustavno uništavana sve do najnovijih vremena; bezobzirno su betonirani i razbacivani rimski sarkofazi, kapiteli i kipovi, a konačno je preko pola drevnoga grada prešla - brza cesta.
Priča, pak, o novijoj devastaciji povijesne baštine u Dalmaciji započela je prije pet-šest godina pokraj Staroga Grada na otoku Hvaru, mjestu gdje su poduzetni mještan, udruženi s kapitalom došljaka, započeli gradnju unutar antičkog agera, zaštićenog kulturnog dobra neprocjenjive vrijednosti. Tužno, čak se i kamen sa suhozida koji su na Hvaru preživjeli dva milenija baš u naše doba raznosio na sve strane i koristio za gradnju sve novijih i sve
ružnijih vikendica, apartmanskih zgradurina i kojekakvih spavaonica. Potaknuti činjenicom da se za zločin nad baštinom nikome nije ništa dogodilo, Dalmatinci su sve masovnije započinjali s akcijom "uljepšavanja i osuvremenjivanja" vlastita naslijeđa. Nastala je poplava srednjovjekovne arhitekture s aluminijskom stolarijom, blindo vratima i salonitnim krovovima, i baš je tada, slaže se konzervatorska struka, sve krenulo nezaustavljivim domino-efektom.
Ovim tempom uništavanja, prema procjenama stručnjaka, za koju će godinu zbog učestalih kultorocida ostati, nažalost, tek lokaliteti koji imaju sreću biti pod UNESCO-ovom zaštitom. Prema Miljenku Domjanu, glavnom konzervatoru Ministarstva kulture, najveći je problem što se zaboravila spomenička važnost srednjovjekovne pučke arhitekture diljem Dalmacije, a sve nauštrb turističkog horora.
Danak amerikanizmu
- Kao danak aktualnog društvenog uređenja i kapitalizma na najgori američki način, pod bagerima su padale "sasvim obične" srednjovjekovne kamene kuće na otocima i u "jadnoj" Zagori. Nažalost, malo je ljudi svjesno njihove neprocjenjive vrijednosti za hrvatsku baštinu, jednake onoj kojom se odlikuju Dioklecijanova palača, šibenska katedrala ili dubrovačke zidine. Izvjesno je da svakom novom neonskom reklamom, aluminijskim prozorom i vratima riskiramo da Hrvatskoj ostane čitavih samo tih nekoliko zaštićenih spomenika - tumači Domjan.
Jednako kao što je i ovih dana s lica zemlje nestala zaštićena kaštelanska vinarija, podsjeća Domjan, prije četiri godine zamalo su iščeznuti čak i slavni primoštenski vinogradi. Tadašnji je načelnik Stipe Petrina usred jednog od najljepših dalmatinskih krajolika počeo prosipati asfalt s namjerom da načini prometnu petlju usred starog vinograda, svjetskog spomenika ljudskom radu. Treba li kazati - ni u tom slučaju nitko nije kažnjen. Trend betonizacije povijesti nastavljen je u Škripu na Braču, gdje su nad ilirskim i rimskim ostacima
nicale užasne sive nastambe novohrvatske (anti)arhitekture. Ministarstvo je prošle godine uklonilo nelegalno postavljen masivni portal s karolinške crkve Svetog Spasa u selu Cetina kod Vrlike. Premda je ova drevna građevina desetljećima objekt koji svojataju pravoslavni vjernici nastanjeni u njezinoj blizini, ovog je puta spor izazvala HTV-ovka Branka Šeparović, za potrebe čije emisije je nadvratnik ilegalno ugrađen.
Svakodnevno se širom Dalmacije doslovno rastaču stare kamene kuće, često i u selima zaštićenima kao osobite povijesne arhitektonske cjeline, da bi se dobio klesanac za novogradnje furešta.
- Od svih zločina nad spomenicima, zajedničke snage Ministarstva kulture i konzervatora od potpunog uništenja uspiju spasiti tek polovicu "napadnutih". Ostale možemo zaboraviti - pomalo rezignirano zaključuje Domjan.
Tisuće devastacija
Šefica inspekcije Ministarstva kulture Lukrecija Pavičić-Domjan ističe da su njezini podređeni konstantno na terenu; ali posla ima preko glave - svake godine sve više.
- Javnost se zgrozi kad se dogodi slučaj kule Cippico, ali devastacije spomenika događaju se svakodnevno.. Vjerujete li da ih dnevno ima na tisuće - kazuje glavna inspektorica, dok glavni konzervator Domjan upozorava da bi se cijela javnost morala sramiti zbog činjenice da su ovako alarmantnu situaciju prije nas prepoznali stranci.
Državi je tek prije tri godine do glave došlo da su stvari izmaknule kontroli, pa je čeprkanje i nagrđivanje spomeničke baštine proglašeno kaznenim djelom. Pokrenuto je, kako neslužbeno doznajemo, nekoliko stotina kaznenih prijava, a nedavno smo dobili i prvog osuđenika: simbolično, bila je to osoba iz visokog društva, glavom i bradom Josip RadeIjak. Za svoje dubrovačke ekshibicije s aluminijem kažnjen je uvjetnom zatvorskom kaznom, no čini se da će - ako se u svijesti Hrvata nešto ne promijeni - njegovim stopama prema sudovima krenuti i tisuće drugih...
ŠIBENIK: Mašklin u bedem
I prije poteza lokalnog šerifa Stipe Petrine, koji je podigao na noge šibenske konzervatore, jedan slučaj posebno je zainteresirao zaštitarsku struku i javnost. Naime, godinu dana ranije u povijesnoj jezgri Pirovca investitor Boris Savić srušio je obrambeni bedem kako bi rekonstruirao svoju tek kupljenu kuću. Savić je spomenik kulture mrtav hladan sravnio bez ikakve dozvole, a kamoli bez prethodne dozvole Konzervatorskog odjela. Nakon rušenja bedema izdana mu je zabrana daljnjih radova te mu je naloženo da se odvezeni kamen s gradilišta, koji je pripadao obrambenom bedemu, vrati natrag i ponovno izgradi srušeni zid.
Nažalost, ni danas nije izgrađen dio obrambenog zida niti je kuća obnovljena.
Dubrovnik: Beton na Buži
lako primjeri devastacije povijesne baštine u Dubrovniku ne upadaju toliko u oči, jer se radi o urbanoj cjelini koja već 28 godina uživa zaštitu UNESCO-a, napadi na spomeničko naslijeđe, kad se dogode, dobivaju veliku medijsku pozornost. Dubrovčani se tako još sjećaju slučaja betoniranja stjenovite plaže Buža s južne strane gradskih zidina za ugostiteljske potrebe. Postavljanje aluminijskih vrata i prozora u samostanu svete Klare, u povijesnoj jezgri Grada, krajem prošlog stoljeća, te nešto svježija intervencija Josipa Radeljaka, koja je rezultirala sudskim nalogom za vraćanje u prvobitno stanje, slučajevi su uvođenja modernih materijala u starinska zdanja.
- Klima-uređaji na pročeljima mnogih povijesnih zdanja unutar zidina odavno su dubrovačka svakodnevica, a po zlu se pamte i postavljanja električnih instalacija na tvrđavi Lovrijenac i palači Sponza, na kojoj je model iluminacije izazvao zgražanje Dubrovčana.
Recentni incidenti dogodili su se postavljanjem tendi, uz bušenje rupa na kamenu unutar kompleksa povijesne karantene u Lazaretima, što su konzervatori - prešutjeli.
Gabrijela BIJELIĆ
ZADAR: Nasuti mozaik
Unutar povijesne jezgre Zadra, koja je u savezničkim bombardiranjima krajem Drugog svjetskog rata doživjela strahovita razaranja, tek je pokoji sitniji zahvat, koji, međutim, u pravilu ne napravi veliku štetu i može se sanirati. U svijesti Zadrana je i veliki rimski mozaik koji je, također na Kalelargi, krasio pod nekadašnje knjižare. Novi vlasnici prostora su, zbog smrada iz kanalizacijskih ispusta pod njim, mozaik prekrili pijeskom, a reagirala je i policija.
Davorka MEZIĆ
Izvor: Slobodna Dalmacija
