U sklopu proslave Dana grada Kaštela, 02.ožujka 2007. godine s početkom u 10.00 sati u Osnovnoj školi “Ostrog” u Kaštel Lukšiću održati će se savjetovanje “Maslina i buhač kao gospodarski i ukrasni element školskog okoliša”. Savjetovanje osnovnih i srednjih škola istarske, primorsko-goranske, zadarske, šibensko-kninske, splitsko-dalmatinske i dubrovačko-neretvanske županije organizira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, HRT-Hrvatski radio (emisija “Slušaj kako zemlja diše”), te Hrvatski zavod za poljoprivredno-savjetodavnu službu. Domaćini su Grad Kaštela i Osnovna škola “Ostrog”.
Prvi dio savjetovanja “Maslina-od sadnice do prvog ploda” obuhvatit će teorijski i praktični dio, a bit će riječi o izboru i sorti sadnice, o pripremi tla za sadnju, o uzgoju i rezidbi. Predavanje će održati dipl. ing. agronomije Stanislav Štambuk-viši savjetnik za voćarstvo Hrvatskog zavoda za poljoprivredno-savjetodavnu službu, uz asistenciju voditelja školskog maslinika Petra Goića.
U drugom dijelu savjetovanja pod nazivom “Revitalizacija uzgoja buhača na Jadranu” sudjelovati će mr. Olivera Crmarić iz poduzeća “Vitroplant” iz Solina i mr sc. Marija Jug-Dujaković iz Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša-Split.
Moderator savjetovanja biti će Lidija Komes, voditeljica projekta “Najljepši školski vrtovi”, a nakon svakog savjetovanja predviđeno je vrijeme za iznošenje vlastitih iskustava i postavljanje pitanja sudionika savjetovanja.
Dodjela priznanja Gradu Kaštela
Organizatori predavanja, odnosno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa uručiti će Gradu Kaštela diplomu za najljepše mediteranske vrtove. Inače, sve kaštelanske škole imaju pomno uređene vrtove, što je jedinstven slučaj na priobalju, a već do sada tri kaštelanske škole bile su dobitnice priznanja “Najljepši mediteranski vrtovi”. Prosudbeno povjerenstvo za najljepše školske vrtove hrvatskog priobalja čine predsjednica prof. Ivna Bučan-stručna savjetnica u Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenom prirodnom baštinom Splitsko-dalmatinske županije Ministarstva kulture; voditeljica projekta “Naljlepši školski vrtovi” Lidija Komes; dipl.ing. agronomije Irena Lješević-viša savjetnica u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstava; te prof. Funda-načelnik Odjela za posebne programe i tehničku kulturu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.
Projekt “Najljepši školski vrtovi” nastao je 1994. godine kao posljedica ratnih razaranja u Republici Hrvatskoj, a ideja je za cilj imala pokretanje djece na obnovu zapuštenih školskih vrtova, nakon proživljenih ratnih trauma. Projekt je inicirao Obrazovni i dječji program Hrvatskoga radija u ekološkoj emisiji “Slušaj kako zemlja diše”, a brojne osnovne i srednje škole diljem zemlje odazvale su se akciji. Većina školskih vrtova postala je oaza izvornih hrvatskih biljaka, sadnica i kultura, a sve skupa je preraslo u natječaj za najljepše školske vrtove osnovnih i srednjih škola na području cijele Hrvatske.
U sklopu projekta uređenja školskih vrtova, prošle godine krenulo se s akcijom vraćanja na Jadran najpoznatijega u svijetu i najcjenjenijega biološkog insekticida, dalmatinskog buhača. Većina škola već je u svojim vrtovima uzgojila polja buhača, a upravo na ovom savjetovanju razmjenjivati će se iskustva o ovoj do sada zapostavljenoj jedinstvenoj, autohtonoj, samonikloj biljci iz dalmatinskog krša.
O dalmatinskom buhaču
Buhač je nazivan još i dalmatinska krizantema ili ivančica, a dalmatinsko područje klimatski je najpovoljnije za njegov rast. Na našem području uzgajao se do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su ga iz upotrebe istisnuli jeftiniji i praktičniji sintetički insekticidi. Međutim, svjetski trend povratka organskom, ekološkom i zdravom uzgoju biljaka i zdravom načinu života, vratio je život i ovoj zaboravljenoj korisnoj biljci. Samljeveni buhač uništava sve biljne i životinjske nametnike bez lošeg učinka na ljude i životinje, odbija kukce, brzo se razgrađuje i njegovom upotrebom na prirodan i nesintetički način nestaju svi nametnici koji smetaju u organskoj proizvodnji voća, povrća i biljaka.
Cvijet buhača raste na stabljici visokoj oko šezdeset centimetara, korijen je razgranat dosta duboko, ne treba je zalijevati, ne treba poboljšavati zemlju gdje raste, jer je u stvari i nastala na škrtom dalmatinskom tlu. Na jedan hektar stane do 90000 sadnica, a na svakoj stabljici može procvjetati oko 400 cvjetova.U neka starija vremena cvjetovi buhača stavljali su se u “baule” sa djevojačkom “dotom” kako bi se odjeća sačuvala do udaje. Od ove biljke mogu se izraditi sprejevi, eterična ulja, sapuni i drugi proizvodi koji će se koristiti protiv moljaca, štetnih kukaca i ostalih nametnika. Podnosi sve temperature, od najviših do najnižih, odolijeva i dalmatinskoj buri, a bere se oko Svetog Ante, odnosno početkom ljeta.
U današnje doba kada se pretjeranim korištenjem kemijskih sredstava i umjetnih gnojiva uništavaju poljoprivredna zemljišta i uzgaja se genetski modificirana hrana, dalmatinski buhač ponovno je otkriven. Još 2001. godine pokrenut je projekt “Mogućnost revitalizacije i provjera ekonomske opravdanosti uzgoja dalmatinskog buhača u Hrvatskoj” uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Nakon toga, u Saboru je prihvaćen amandman saborskog zastupnika HSP-a Tonča Tadića prema kojem se buhač tretira kao i nasadi lavande, što znači kako treba osigurati poticaj sadnje lavande i buhača godišnjim plaćanjem po hektaru. Time bi se potaknula obnova uzgoja ove domaće biljke po kojoj je Dalmacija nekada bila poznata, a do Drugog svjetskog rata izvozilo se do 25 vagona ovog korisnog insekticida. Uz poticaje za uzgajivače, nasadi se opet mogu obnoviti, a pri tome se može osigurati egzistencija velikom broju ljudi na otocima i na čitavoj obali.
Svijet je odavno shvatio blagodati mediteranskog podneblja i mediteranske prehrane, pa bi tako trebalo doći vrijeme u kojem ćemo i mi postati svjesni onoga što imamo, i to početi iskorištavati na najbolji mogući način.
Ipak je sigurnije i lakše posaditi buhač, koji se takoreći brine sam o sebi, nego ulagati u kaveze za činčile, od kojih se rade bunde za tko zna koga, zar ne?
