Za sanaciju odlagališta šljake u Kaštelanskom zaljevu uložit će se 21 milijun kuna, rečeno je 16.01.2007. na Međunarodnoj konferenciji o zbrinjavanju opasnog otpada u Puli. Ta odluka donesena je još prije godinu i pol u 'Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost', koji je formiran od strane Hrvatske vlade. Trenutno izrađuje program sanacije, a uskoro bi trebalo krenuti sa realizacijom rješavanja problema odlagališta šljake u Kaštelanskom zaljevu. Novac se prikuplja od poreza na onečišćivače okoliša (baterije,gume), te poreza na problematične sirovine. “Hrvatska agencija za posebni otpad-APO”.
Iz kaštelanskog “Odjela za gospodarstvo i ekologiju” saznajemo kako je problematični prostor u krugu stare tvornice, ex. Jugovinil u Kaštel Gomilici, već i sada zaštićen.
Inače, glavni razlog organiziranja međunarodnog skupa u Puli je nužnost boljeg informiranja javnosti o opasnostima koje prijete od otpada iz luka i brodogradilišta, te o zaštiti koja se provodi.
Istoimeni fond predvidio je u razdoblju od 2005. do 2008. za problematične točke u Hrvatskoj izdvojiti 162 milijuna kuna. Opasne tvari se zbrinjavaju stabilizacijom, termičkom obradom, sterilizacijom, dezinfekcijom, elektrolizom, te regeneracijom otapala. Procjenjuje se da opasnog otpada u Hrvatskoj ima oko 210 tisuća tona. (R. Dobrić)
Kako je nastala radioaktivna šljaka
Termocentrala koja Adriavinilu daje energiju (paru) radi na ugljen. Zbog toga je po naređenju Aleksandra Rankovića 1955. godine započela sa namjernim spaljivanjem radioaktivnog ugljena iz rudnika Potravlje i Širitovac. To se radilo s namjerom da se iz pepela (šljake) pokuša izdvojiti uran za atomsku bombu koju je Jugoslavija tada namjeravala raditi.
Za šljaku su u tvornici bila izgrađena tri otvorena betonska bazena. Kada je 1971 godine planirana izgradnja novog pogna PVC-a lokacija je planirana na mjestu tog bazena. Međutim u pripremi terena ustanovljena je radioaktivnost zbog čega je inspekcija zabranila gradnju. Odlučeno je ad se šljaku premjesti ali se postavilo pitanje financiranja jer se radilo u 50 000 tona.
Kako je vrijeme prolazilo i gradnja tvornice je trebala započeti, rješenje je pronađeno u premještanju šljake par stotina metara zapadno u plićak Kaštelanskog zaljeva na područje MZ Kaštel Gomilice. Teren je pripremljen tako da se najprije bagerima i valjcima poravnao, zatim se na to položila radioaktivna folija. Prema moru izgrađen je kameni nasip iznutra također obložen folijom kako podzemne vode ne bi ispirale šljaku.
Zaštitna ograda radioaktivnog deponija
Na to se nasula šljaka, poviše nje ponovo folija i preko svega sloj ilovače. Na nekoliko mjesta ostavljene su rupe sa plastičnim cijevima kroz koje se mogu spuštati aparati za mjerenje radioaktivnosti. Ako je za vjerovati, mjerenja pokazuju da je an površini radioaktivnost u okviru radijacije u Kaštelima, što znači da je nema, pa je mišljenje stručnjaka da deponij ne bi trebalo dirati sljedećih 1000 godina. Eventualno bi trebalo cijeli deponij pokriti 50cm debelom betonom.
Sve do nedavno FTZ Jugovinila, a kasnije Adriavinila vršila je zaštitu i čuvanje tog deponija. Danas je taj deponij ostao neograđen i bez nadzora. Pri pokušaju da se Adriavinilu ponovo nametne obaveza čuvanja deponija pokazalo se da Adriavinil sa tom šljakom nema ništa. Naime sve obveze i ugovori odnosili su se na Jugovinil, a kako je Adriachem njegov pravni sljedbenik te obveze mogu preći jedino na njega a ne na Adriavinil koji je pravno gledano nova firma. Situaciju komplicira što ni bivši Jugovinil nije bio vlasnik šljake, već je to bila SFRJ, dakle sad je RH. Tako cijeli problem pada na grad Kaštela.
Napuštena stražarnica
Izvor: Lijepa naša Kaštela
