Jer kako drukčije objasniti debilan zakon, pravilniik, sprdačinu, pizd... koja je "na snazi" od početka ove godine i koja "regulira" koliko informatičke tvrtke moraju plaćati nameta Hrvatskom društvu skladatelja za prodaju praznih CD-a, DVD-a i memorijskih kartica. Iako je HDS htio ogromne namete i do visine cijene samog proizvoda, uvedene su manje cijene koje će ipak rasti. Za jedan CD plaća se osam lipa poreza na "šund", što bi do 2009. godine moglo narasti na 64 lipe, za DVD 12 lipa s rastom do 96 lipa, a primjerice za memorijsku karticu od jednog gigabajta šest kuna. Jasno, i taj bi namet do 2009. godine rastao do 32 kune. Najveći namet plaća se na DVD-rekorder s tvrdim diskom, i on sada iznosi 40 kuna. Povećanje davanja određivat će se prema utjecaju poskupljenja na prodaju. Inače, dok neki smatraju da se ovim nametom dobiva pravo "prženja" domaće glazbe na CD-e, drugi se još uvijek u nevjerici hvataju za glavu spoznavši još jedan od "bisera" u hrvata, skoro ravan onome da pristajemo, samo zbog toga što smo kupili televizor, plaćati i preplatu HTV-u...
ako se slažem da je (su)financiranje državne televizije (HRTV)neophodno i od velikog javnog i kulturnog interesa (ali se to može rješiti i kroz proračun ili neki drugi način), moraju li nas i u 21. stoljeću državni birokrati i kojekavi "bubnjarčiči" i "nabiguzi" z HDS držati glupanima?! Uvaljivati nam bezpogovorno svakakve pizdarije kojih se mi, onda, jer hebi ga, zakon je zakon, moramo držati...
A što ako vi dragi čitatelju ovih redaka ili ja, recimo, gledamo SAT TV, a što ako, poput Pirovčana, nemamo dobar TV signal ili nemamo nikakav (kad nam crkne kabelska).? A što ako na CD-ove ne "pržimo" glazbu i filmove nego arhivu svojih umotvorina, programa, programčića, web aplikacija, web stranica, Word dokumenata, arhitektonskih nacrta, financijskih proračuna, kopije skeniranih računa,...? A što ako svojim foto-aparatom ne "krademo" preslike umjetničkih dijela po muzejima i galerijama, nego "okidamo" na smišnice, panorame, obiteljske događaje, utakmice...
Da i dalje plaćam Vaše hebene namete? Ha?
Da li smo uistinu baš svi odreda, bez ograda i pardona, "nedomoljubni" pirati i dileri, koji jadnim hrvatskim glazbenicima otkidaju od usta, zakidajući tako (za milijunske iznose) njihovu djecu, obitelji i ljubavnice/ke, lišavajući ih tako skijanja u Austriji, ljetovanja na Karibima i novog primjerka limenog "4 wheel drive super turbo injection" ponosa ...
A da možda izdavači cijenjenih autora razmisle da smanje cijene svojih glazbenih remek-dijela, sa sadašnjih 130-ak kuna na recimo 50-60 kn, pa bi se ista puuuno više prodavala?
Da li je gladnoj glazbenoj gospodi palo na pamet da je problem u (ne)kvaliteti njihovih uradaka? Ili da napokon othebu parazite, te gramzive posrednike, izdavače, Nabiguz Recordse i slične mamipare, i da se, poput njihovih brojnih kolega u inozemstvu posluže blagodatima moderne tehnologije u približavanju svojeg gazbenog izričaje i dakako, svojih autorskih glazbenih proizvoda, CD-a, DVD-a, direktno kupcima?
U svijetu je ne trend, nego potreba, online prodaja glazbe, a naši glazbeni bonvivani tuže se državi i od njenih mudrih birokrata i apartčika traže zaštitu od sve veća trenda razmjene i nelegalnog "prženja" glazbe... ne razumjevajući što je i zašto dovelo do tog trenda, kojeg, da se potpuno razumijemo, nikako ne podržavam.
Je, je, ovakvi nameti na pamet će Vam pomoći, dragi naši autori ...
Izvor: Dugi rat
