Znate li možda što je paprčnjak? Pa baš o njemu u zbirci intrigantnih gastronomsko-erotskih tekstova “Naša spiza” o splitskim gurmanima te objektima i subjektima njihove požude piše autoprijevoznik u miru Goran Zloić, član “zloglasnih” utorkaša koji se iz utorka u utorak okupljaju u splitskoj konobi Hvaranin Vinka pl. Radovanija. Novopečeni pisac
Knjiga je prošli tjedan euforično predstavljena u pulskoj Kantini uz obilje ića i pića iz Kaštela, a čitava je neuobičajena promocija puna šala i pošalica počela kako je i red, himnom “Dalmatino povišću pritrujena” Ljube Stipišića Delmate u izvedbi klape Kastav. U svojoj priči utorkaš i novopečeni pisac Zloić neupućenima objašnjava da je paprčnjak iliti priponac komad prednje janjeće noge koji se kada se nemoćni janjac vrti na ražnju nalazi na takvu geostrateškom položaju da se svi sokovi sliju baš na njega. Mljac, mljac.
Dok se Zloić bavi konkretnom janjetinom s ražnja i profiliranim kliškim gostionicama, a Ante Tomić nemilosrdno, u duhu Vlaste Delimar, kolje kokoši uz bakinu pomoć, Jurica Pavičić apsolutno je najizdašniji bonkulović. Tako Pavičić u svom gastronomskom hodu kroz skoro sve mjesece u godini spominje makarski kumpet, drnišku i pelješku mantalu, splitsku mostaluriju, vlaški ćupter, a to su vam, vjerovali ili ne, sve kolači spravljeni od mošta kojem se dodavalo brašno, griz i bajam.
I dok se Slavonci i Podravci, naučeni na kremaste srednjoeuropske kolače vjerojatno mršte i na sam spomen ponekad posnih dalmatinskih kolača, Pavičić ima još tih slastica u svojoj očito slonovskoj memoriji, od fritula aromatiziranih pinjolima, preko medenjaka do kolača koji se u Trogiru zovu buzzolai forte ili i prijevodu jaki kolač.
Nije Pavičić zaboravio ni kotonjadu, ali da ne dobijemo šećernu bolest, napisao je taj filmski kritičar i pisac ponešto i o lešo verduri, dakle o svim vrstama zdrave zelenjave koja u Dalmaciji zna rasti i bez puno kiše. Tu su i blitva, špinat, brokula, verzot, kupus, raštika, kavul, čimulice, žutinica, cikorija, kopriva, maslačak, čičoka, matara, koromač, tušt, bljušć i na kraju kraljica nad kraljicama – mišanca, koju usput rečeno, možete kupiti čak i na zagrebačkoj trešnjevačkoj tržnici kod živopisne, plavokose Dalmatinke koja je svaki dan na istome mjestu sa zdravim dalmatinskim voćem i povrćem iz Škabrnje.
Bonvivan Zlatko Gall ponudio je u knjizi “Naša spiza” jelovnik za svečanu večeru koja počinje friškim kozicama po šipanskom receptu none Karmen, ide preko rižota od školjki u00E0 la Vinko Baldovani, do hobotnice na tripice iz velike plave teće, a da bi sve završilo svinjskim bržolama na dalmatinski. Pomirdba morske i kontinentalne spize na djelu!
Bonvivani na djelu
Istina, Dražen Čulić, novinar i prevoditelj, pošteno je ogadio aktualnu i nadobudnu splitsku gastroponudu spominjući s nostalgijom murinu na ražnju, sinjske arambašiće, frišku lignju na ribarsku bez papra i soli i samo s kumplirima, soparnik, slane crneje s Korčule, brački vitalac, šamaštrani jezik, srdelu na žeravi od grančica loze, komišku pogaču, mladi bob na gradele... Ajmeee.
A svim tim čarobnim jelima o kojima obični turisti iz kontinentalnog dijela Hrvatske mogu samo sanjati kad nema punog mjeseca dosolio je vehementni košarkaški sudac, pisac i novinar Milorad Bibić Mosor napisavši nenadmašnu kratku priču “Vaginin umak i sirov penis” u kojoj seksualnoj strasti usprkos ima i industrijske paštete od tunjevine, hobotnice na salatu i hobotnice na brujet, feta pečenog gofa, mesne štruce i paradižota.
I kao što reče amblematski utorkaš Mosor, nema ničeg bez kombinacije pravoga seksa i dobre spize.
Izvor: Večernji list
