Kako sam već skoro cijelu jednu godinu blogerica, rado bi podijelila svoje iskustvo sa Vama. Moje iskustvo bloganja i upoznavanje blogera širom Hrvatske započelo je što u stvarnom životu nisam imala zadovoljavajuću komunikaciju sa drugim ljudima. Nije mi se dopadao osjećaj koji sam imala slušajući ogovaranja. Zabolio bi me želudac slušajući zloću. Povukla sam se u svoja četiri zida i mislila sam da sam neka čudakinja koju ništa ne interesira što interesira većinu ljudi koji me okružuju. Da, i nezaposlena sam i stvarnost su mi postala četiri zida.
Čula sam za blog, ali mi je bilo teško otvoriti svoj blog jer nisam imala pojma o čemu bi mogla pisati kad sam socijalno izolirana osoba. Možda, koju mi je ocjenu dijete dobilo u školi ili gdje je najpovoljnija kupovina, koji kruh mi je najdraži…
Ipak jedan dan, vapeći za razgovorom, otvorila sam svoj blog. To mi je bio najpametniji potez u svijetu odraslih. Upoznala sam ljude koji razmišljaju kao i ja, ljude koji žele pomoći dobrim savjetom i koji mi, kao i ja njima požele dobar dan i laku noć.
Posebno me je iznenadilo što ima mnogo blogera koji žele pomoći sa savjetima iz svoje struke. Npr. bloger Novac rado odgovara i savjetuje u svim financijskim pitanjima. Ako na nešto ne zna odgovor ne pravi se sveznajući, nego traži pomoć. Uvijek nađe odgovor na pitanje koje je neko postavio.
Drugi bloger, koji se trudi učiniti nešto dobro, Pošemeren, imao je ideju da otvori web stranicu na kojoj bi bila popisana sva proizvodnja u Hrvata, tako da npr. hrvatski cvjećar klikom na tu stranicu dozna gdje se najpovoljnije može kupiti sjemenje za sadnju, kolike su cijene tog trenutka na tržištu, gdje se vrši otkup cvijeća ili ako obični građanin želi opiturati svoj stan, klikom na web stranicu OkusHrvatske može pronaći sve boje hrvatskih proizvođača, njihove karakteristike i cijene.
Pokretač blogera Pošemerena htio je sačuvati Hrvatsku proizvodnju, na jednom mjestu dati informaciju svima nama koji želimo djelom pomoći sami sebi i svojoj djeci da sačuvamo radna mjesta i svoju posebnost.
Kako su mnogi blogeri podržali tu inicijativu i dali podršku, bloger je počeo ostvarivati svoju ideju. Svaki dan treba zaživiti web stranica OkusHrvatske na kojoj će se pronaći svi Hrvatski proizvodi.
Treći bloger koji me je, isto, oduševio sa svojom željom da pomogne savjetom je Biti-bolji, on na svom blogu piše o Hrvatskom poduzetništvu i primjerima iz svog okruženja. Pokušava ohrabriti ljude sa idejom da hrabro zakorače u privatne vode. Na svako pitanje rado će odgovoriti. Isti je sistem kod svih, nema srama ako netko nešto ne zna, kaže i uvijek se javi neko tko zna.
Nisam napisala da je bloger Novac iz Zagreba, bloger Pošemereni iz Bjelovara , a bloger Biti-bolji iz Osijeka.
Mi, žene srednjih godina pišemo o sitnicama u svakidašnjem životu, a i privatno se dopisujemo mailom. Ima i blogera Kaštelana, ali ako žele neka se sami jave jer nije pristojno da ja skrećem pozornost na njih.
Kao i sve djelatnosti i bloganje ima svoj rječnik i zakone djelovanja. Čitaju se blogeri koji nam odgovaraju, ako se nekome ne sviđa nečiji blog - ne posjećuje ga. Najodvratniji su komentari koji vrijeđaju jer nema potrebe za tim. Zakon je, nepisani, da ako se sa nečijim stavovima ne slažeš možeš iznijeti svoj stav i argumente, a l i n e m a vrijeđanja.
Blog je postao aktualniji od vijesti i svako događanje u našoj domovini, pa i u svijetu , uvijek zabilježi neki bloger prije nego se pojavi u službenim vijestima.
Mogla bi ja još pisati o blogu i bloganju, ali predugo je i ovo. Željela sam podijeliti svoja iskustva sa vama i potaknuti one koji nisu sigurni a žele zakoračiti u svijet bloganja, neka zakorače jer tamo će sigurno naći srodne duše za razgovor.
