CIJENA ŽIVOTA DVIJE GODINE NAKON TRAGEDIJE U 'BRODOTROGIRU' TRAJE ŽESTOKA PRAVNA BITKATužbenim zahtjevom obitelji Vržina, Šamija i Marjanović potražuju oko tri milijuna i 300 tisuća kuna odštete od brodogradilišta "Brodotrogir" zbog tragičnog događaja od 9. studenoga 2004. godine, kada su u radnoj nesreći na brodu "Atlantik Frigo" od posljedica gušenja preminuli Ante Vržina i njegov sin Josip, Ante Šamija i Danijel Marjanović.
Šest mjeseci nakon tragedije zagrebački odvjetnik Pero Lozica, punomoćnik triju obitelji, poslao je Upravi "Brodotrogira" d.d. poziv za zaključenje nagodbe, koji je datiran sa 2. svibnjom 2005. godine. Dopis su u "Brodotrogiru" zaprimili tri dana poslije, no na njega nikada nije dobiven nikakav odgovor.
Tužbeni zahtjev
Odgovornost za tragediju u kojoj su izgubljena četiri života solidarno snose pravne osobe "Brodotrogira" d.d. iz Trogira, "In-Mont" d.o.o. iz Korčule i "Bubis-M" d.o.o, kao i sve fizičke osobe protiv kojih se u kaznenom postupku dokaže da su počinile kazneno djelo u tom slučaju.
Krajem svibnja 2005. kada je već postalo izvjesno da se "Brodotrogir" uopće nema namjeru očitovati o prijedlozima nagodbe, u ime obitelji Vržina, Šamija i Marjanović, općinskim sudovima u Kaštel Lukšiću i Trogiru punomoćnik triju obitelji podnio je tužbe radi naknade štete. Ukupno su pokrenuta četiri parnična postupka, a tužbeni zahtjev postavljen je u cijelosti prema orijentacijskim kriterijima Opće sjednice Vrhovnog suda.
Parnični postupci
Tek prije dva mjeseca, odvjetnica "Brodotrogira" obavijestila je odvjetnika Lozicu da je njezina stranka spremna zaključiti nagodbu u svim parničnim postupcima, ali nikakav konkretni odgovor u vezi s ponuđenom nagodbom punomoćnik triju obitelji nije zaprimio. Ako od "Brodotrogira" ne bude nikakvog odgovora, parnični postupci će se nastaviti.
Za sve to vrijeme obitelji Vržina, Marjanović i Šamija dane provode u velikoj tuzi. Još uvijek nemaju odgovore na mnoga pitanja, pa tako i na ono najteže, zašto su baš njihovi najmiliji morali izgubiti život?
— Nitko o nama iz "Brodotrogira" ne vodi brigu — počinje priču Ivanka Vržina, koja je zajedno s Ivicom Šamijom, njegovom suprugom Aiikicom i Vladom i Lucijom Marjanović odlučila progovoriti o golgoti koju proživljavaju u posljednje dvije dodine.
— U početku su nas posjećivali iz škverskog sindikata i ti su nam ljudi pomogli, no nitko od glavešina nije došao upitati treba li nam nešto. Nitko nas ne smije pogledati u oči. Na pogrebu su bili, a nakon toga kao da ne postojimo. Svake godine kada imamo misu za naše pokojne, glavešine iz škvera se pojave i to je sve, ali ne trebaju nam i nisu dobrodošli jer se do sada nisu iskazali ljudskošću — govori Ivanka Vržina, koja je tog 9. studenoga 2004. godine na "Atlantik Frigu" izgubila supruga i sina.
Pomoć sindikata
Ivica Šamija je vijest o tragediji čuo na radiju i kako su rekli da su u škveru poginuli otac i sin, on je na splitsku Patologiju otišao vidjeti jesu li u pitanju Ante i Josip Vržina, s kojima ga je vezalo dugogodišnje obiteljsko prijateljstvo.
— Došao sam na Patologiju i tamo shvatio da je i moj Ante medu poginulima. Tek oko 15.30 sati policija nam je došla kući reći da nam je sin poginuo. Mjesec i pol dana prije toga Ante je počeo raditi u škveru, a baš ga je tamo odveo moj prijatelj Ante Vržina. Htio je zaraditi koju kunu, da ima za sebe, a kako su mu tamo već radili prijatelji Danijel Marjanović i Josip Vržina, mislio je da će spojiti ugodno s korisnim, a vidite kako je završio — kazuje Ivica Šamija.
I on kao i Ivanka Vržina zahvaljuje na pomoći škver-skom sindikatu, ali ni jedne riječi pohvale nema za vodeću strukturu "Brodotrogira".
— Ljudskost i moral su im u potpunosti zakazali. Bio je otvoren žiroračun na koji su oni koji su htjeli mogli uplatiti neku pomoć. Puno ljudi i tvrtki je plaćalo, a najmanje smo dobili od "Brodotrogira". Istina je, platili su pogrebe, ali poslije nam pomoć nisu nudili. Kad bih ja znao da je moj sin zadnja žrtva u "Brodotrogiru", bio bih mirniji, ali evo vidite i nedavno su neki momci skoro izgorjeli — priča Ivica Šamija, jedva su-sprežući suze.
— Ovi iz trogirskog škvera dolaze samo na godišnje mise, a onih preostalih 364 dana u godini isto kao da naši najmiliji nikada nisu postojali. Boli me neljudskost, sin mi je htio raditi, a život je izgubio ni kriv ni dužan — ogorčenje Vlado Marjanović.
Novac nije utjeha
Pravna bitka će biti nastavljena jer škver ne iskazuje veliku volju za nagodbom. Nitko iz triju obitelji ne sumnja u pravednost hrvatskog pravosudnog sustava, ali to im nije nikakava utjeha, jer njihove najmilije svi novci ovoga svijeta neće vratiti.
Izvor: Slobodna Dalmacija
