Danas u Hrvatskoj postoji puno klapa i nije mala stvar biti među najboljima – ustanovio je Ante Nikolić, član klape Cambi koja ove godine slavi dvadeset godina postojanja. Klapa koja je ime dobila po plemićkoj obitelji koja je osnovala Kaštel Kambelovac odlučila je rođendan proslaviti zajedno s publikom pa će deset pjevača i umjetnički voditelj 13. studenoga održati koncert u Zagrebu, u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Za klapu Cambi bit će to treći nastup u tom prostoru, a iako neće zapjevati sa starim članovima, kojih je više od trideset, na pozornicu će se popeti posebni gosti – Tedi Spalato, Hari Rončević i Vanna. Koncert će se snimiti pa se u budućnosti očekuje i video i audioizdanje slavljeničke fešte, a Ante Nikolić, koji je u klapi jedanaest godina, otkriva da je jedino tenor Duško Britvić u njoj od samih početaka.
– Sastav se ustalio u posljednjih šest-sedam godina, a uspon klape počeo je prije desetak godina.
EKRAN: Je li popularizaciji klapa, a posebice klape Cambi, pomogla i suradnja s Gibonnijem čije ste pjesme prepjevali?
NIKOLIĆ: Naravno da jest. Kad je 1998. godine počela naša suradnja, izazvali smo nevjericu među stručnjacima i, najblaže rečeno, čuđenje među kolegama. Bilo je to prvi put da je netko odlučio pop-rock pjesmu otpjevati na klapski način i zaista nismo bili shvaćeni, no sve je ispalo puno bolje nego što je itko mogao i sanjati. Prva pjesma koju smo prepjevali bila je “Projdi vilo” i sjećam se da nitko od kolega nije očekivao takav uspjeh. No, publika je bila oduševljena. Smatram da je ta pjesma izazvala revoluciju u poimanju tradicionalne dalmatinske pjesme.
EKRAN: Kako je uopće počela suradnja kad kažete da je u to vrijeme takvo što bilo toliko nevjerojatno?
NIKOLIĆ: Svi znamo Gibonnijeve glazbene korijene i mislim da mu je bilo stalo do toga da se njegove pjesme pjevaju na takav način. A tko je prvi predložio suradnju? Počelo je nekako spontano. Možda je Gibo bio taj koji je prvi, pomalo sramežljivo, to predložio, no znate kako se kaže, za takvo što morale su se poklopiti zvijezde. Zahvalni smo Gibonniju jer je, kao što sam rekao, potaknuo velik napredak klapskog pjevanja, a najljepša posljedica tog progresa jest masa mladih ljudi koja se počela uključivati u postojeće klape ili je odlučila osnovati nove.
EKRAN: Zar koncert na kojem je prije mjesec dana na splitskom Poljudu bilo više od petnaest tisuća ljudi nije dovoljan dokaz da su klape trenutačno vrlo popularne u Hrvatskoj? Možda je to trenutačno čak glazbena stvar broj 1 u zemlji.
NIKOLIĆ: Da, naravno da je. To je bio šlag na torti i dosad neviđeni spektakl. Na koncertu su nastupile najbolje i najzanimljivije klape, no svi smo mi do posljednjeg trenutka bili skeptični prema tome hoće li koncert biti dobro posjećen. Ipak je riječ o nogometnom stadionu i bilo me strah hoće li tribine, kad stanemo na pozornicu, zjapiti prazne, no bile su dupkom pune. Bio je to zaista nevjerojatan doživljaj. U klapskom sam pjevanju više od dvadeset godina i prošao sam svašta, pjevali smo u različitim prostorima, pred mnogobrojnom publikom. S klapom Cambi napunio sam dvoranu od pet tisuća ljudi, ali kad zapjevate na punom stadionu, to je nešto sasvim posebno. Rijetki su uspjeli napuniti Poljud, Thompson i Mišo Kovač prije petnaest godina, ha, ha. Drago mi je da je to uspjelo i klapama, pogotovo zato što su došli ljudi koji nikad prije nisu slušali klape i kojima se koncert svidio. Ma, mislim da bi napunili i Maksimir!
EKRAN: Održali ste iznimno uspješan zajednički koncert, no postoji li među klapama suparništvo ili ste jedna velika sretna obitelj?
NIKOLIĆ: Bio bih najsretniji kad bih vam mogao reći da ne postoji suparništvo, ali, na žalost, toga ima. Postoje ljubomorni i zavidni ljudi, često se drugima podmeće noga. Žao mi je zbog toga jer bismo trebali zajedničkim snagama progurati dalmatinsku pjesmu na mjesto koje zaslužuje. Prije dvadesetak godina situacija je bila puno naivnija, bila je to živa romantika kad su sve klape živjele u skladu. Ipak, moram napomenuti da među desetak najboljih klapa suparništvo nije toliko naglašeno. To je izraženije kod onih iz druge lige koji su ljubomorni na nas.
EKRAN: Koje su, prema vašem mišljenju, te klape prve lige?
NIKOLIĆ: Osim nas, naravno, to je klapa Crikvenica koju čine iznimno kvalitetni mladi ljudi, zatim klapa Šufit i klapa Sinj koja drži tradiciju i kvalitetu. Ne smijem izostaviti ni klapu Trogir koja je svojevrsna institucija. Tu su još i klapa Maslina koja je pomalo za široku potrošnju i klapa Intrade koja, barem je moje takvo mišljenje, kreće u neke komercijalne vode.
EKRAN: Upravo su to bili neki od komentara vezanih uz koncert na Poljudu. Da je neke klape pregazio profit.
NIKOLIĆ: Nakon klapskog buma pojavile su se sve one stvari koje popularizacija vuče za sobom. Tu su došli menadžeri i sve već graniči s profesionalizmom. Zbog svega toga nestane vremena za druženje s prijateljima i pojavi se mnogo negativnih stvari. Ipak, drago mi je da još uvijek one pozitivne prevladavaju.
EKRAN: Svjedoci smo toga da klape niču kao gljive poslije kiše, a nerijetko ih osnivaju ljudi koji imaju vrlo malo veze s tom vrstom glazbe. Nije li, na neki način, to prostituiranje takve glazbe, tj. takvog načina pjevanja?
NIKOLIĆ: Upravo tako. Danas je moderno da svatko u nekoj svojoj pjesmi ima zvuk sličan klapama, što dovodi do prostitucije. Klapa Cambi pokušava se distancirati od toga da bude zvučna kulisa u nečijoj pjesmi. Znate, zovu vas na raznorazne festivale, ali ne kako biste s nekim uspostavili suradnju, nego da budete zvuk iz pozadine. Razumijem klape koje pristaju na to jer im je potrebno nešto čime bi se pokazale publici, no mi to ne prakticiramo. Isto tako izbjegavamo pjevanje na svadbama i sprovodima. Ipak, postoje situacije koje ne možemo izbjeći. No, tada pjevamo isključivo naš repertoar. Nevjerojatno mi je kad čujem neku klapu, tri-četiri mladića koja su se skupila kako bi zaradila novac, da pjeva, na primjer, “Jesen stiže, dunjo moja” ili slične pjesme koje su odlične, ali s tradicionalnom dalmatinskom pjesmom nemaju nikakve veze. To je uništavanje. Zapravo, vrlo lako stanje hrvatske estrade možete preslikati i na klapsku scenu. Ima odličnih i kvalitetnih klapa, ali i dosta onih koje to nisu.
EKRAN: Iza vas je dvadeset godina. Gdje vidite sebe i klapu Cambi u iduća dva desetljeća?
NIKOLIĆ: Naravno da klapi Cambi želim da proslavi uspješnih četrdeset godina postojanja, no dotad ću se sigurno povući iz pjevanja. Ipak, želio bih ostati u organizacijskom dijelu i pomoći svojim iskustvom i znanjem. Smatram da klapa Cambi ima dobru pjevačku politiku, a to je politika pomlađivanja.
Izvor: Večernji list
