JOŠ JEDAN ODLIČAN PRIMJER KAKO SE SVAKAKVI 'NAZOVI PODUZETNICI' BOGATE NA NAMA NAIVCIMAJa sam jedna od onih mama čiji su sinovi oduševljeni ljuljuškanjem (koje se čak naziva vožnja!) u onim autićima i vlakićima po našim trgovačkim centrima. Tako i svaki naš odlazak u Emezzette obavezno uključuje jednu ili nekoliko vožnji na tom čudesnom konju ili slonu.
Na stranu činjenica da je 5 kuna za minutu-dvije drmusanja na nekakvoj plastičnoj životinji enormno pretjerana cijena, riječ je o sustavnom pljačkanju jadnih roditelja koji pokušavaju svojoj djeci dati barem koji minut dobre zabave (kad već o Disneylandu mogu samo gledati brošure).
Dakle, famozna firma koja se skriva iza naziva "Stativus" navodno postavlja i održava te aparate, i naravno, rješava sve vaše probleme koje vam oni mogu stvoriti.
Počnimo od činjenice da životinja svaki put "proguta" i barem jedan žeton više, kao treba 3, kad ubaciš 3 on se pravi lud i pita još...I ti, šta ćeš, računaš, pa već sam spalija 3, a dite čeka na konju razrogačenih očiju spremno za provod života...i ubaciš još jedan. Tako te minuta drmusanja u biti koštala 7 kuna. Ali dite gušta, pa ti nije ni žao. I naravno, ta naša popularna tvtka "Stativus", očito odličan poznavatelj roditeljske psihologije, računa upravo na to.
I tako, nakon ubitačnog radnog tjedna, u subotu ujutro mama odvede svog sina malo da se dite provoza na konja. I dođem ja tako pred aparat na kojem se kupuju žetoni za te slavne vožnje, ubacim 10 kuna (mama odriješila kesu - pa nek se dite izgušta cile 3 minute!), a aparat ništa. Ja čekam, a aparat ništa. Pregledavajući aparat uzduž i poprijeko, IZA njega pronađem ime firme i nekakav broj mobitela na koji se naravno nitko ne javlja. Bijesna, odustajem.
Nakon nekoliko minuta, zove me netko s potpuno drugog broja, kao: Vi ste zvali, šta trebate...I objasnim ja ljubaznom gospodinu svoj problem, a on će meni: O, odmah će naš tehničar doći...bla,bla....i smulja me tako da ja ni ne skužim ni tko će doći, ni kad će doći....I kao čekam ja sa nestrpljivim trogodišnjakom, koji jadan samo želi svoju vožnju, ali nikoga nema. I bijesna, opet odustajem.
I idemo u Emezzette, di mu moram kupiti utješnu nagradu, koja me, by the way, koštala 50 kn. Izlazimo iz dućana, i kod drugog aparata (tamo gdje su drugi autići i nekakva amo reć deva) i barba popravlja autić. Pitam ja ljubazno: Jeste vi taj gospodin koji je trebao doći? A on samo što me ne mlatne onom bušilicom, ili čime već po nosu, ali ajde dobro pogledat će on kad završi to što radi. I stojimo ja i moj nestrpljivi sin kraj njega i čekamo. I to traje....OK, kažem ja, aj idem ja i Ipercoopa u spizu dok on obavi. I vidim ga kako sjedi u kafiću i pije čovik kavicu u miru. Vidi me i ne reagira. Bijesna, odem.
Vratim se nešto kasnije (da se razumimo, ta igra mačke i miša potrajala je preko uru vrimena), a barba opet sjedi i uživa u svojoj jutarnjoj kavici. I opet me vidi, i ignorira. E sad me je već stvarno pun k...... Priđem mu i kažem: Šjor, ako vi to već niste mislili napravit, trebali ste mi lijepo odmah reći, jer ja ne bi trčala za vama uru vrimena s kesama i djetetom za usranih 10 kuna koje zaradim u 20 minuta... Možda izgledam ka luđakinja, ali vjerujte, nisam....I bijesna, odem. On nešto kao vikne za mnom: Gospođo... I to je to. 
I ja odlučim opet nazvati onoga lika koji mi je obećao rješenje, da mu pohvalim njegovog "tehničara" a on meni: A gospođo, a da niste vi malo nervozni???? I ja mu izgovorim šta ga ide, i zaprijetim antikampanjom protiv njihove poštene firme (koja očito diže dobru kesu od ovoga biznisa), prije svega putem Portala, i poklopim slušalicu. Gospodin se očito usrao kao golub, jer me je odmah počeo nazivati, sa različitih brojeva telefona, valjda da bi se ispričao i pokušao me podmititi sa vraćanjem mojih 10 kuna. Nisam se javila, naravno. Pa evo mu sad nek se misli. Eh, da, još sam za kraj na nekakvoj vizitki, jedinom komadu papira kojeg sam imala, barem naškrabala upozorenje drugim jadnicima koji su mogli isto tako proći...
A vi dragi moji Kaštelani, roditelji, djedovi i bake, pokušajte svojoj djeci naći nešto zanimljivije od ovog kratkotrajnog i pomalo glupavog drmusanja, i ne dopustite da vas se sustavno pljačka, da vas se pravi budalama....Ne dajte da se netko bogati na žetonima pokradenim od svih nas, usput vam se i smijući.
I nakon svega, zamislite razočarano lice moga sina kad nakon cijelog sata tog trčanja i proganjanja "barbe koji će nam vratiti kune", opet ostane bez vožnje kojoj se tako radovao....Taj me izraz lica muči cijeli dan, pored činjenice da sam bijesna jer su me natjerali da se osjećam kao prosjakinja koja moli od nekoga 10 kuna...a samo sam tražila povrat novca dan za uslugu koju nikad nisam iskoristila.
