Svake godine pred blagdan Velike Gospe stotine mladih, a i onih malo starijih, tradicionalno hodočaste od Gospe prema Gospi. Od Otočke prema Sinjskoj. Tako je bilo i ove godine. Usprkos neprikladnom vremenu, jer cijeli dan se nije znalo hoće li kišiti, stotine mladih ljudi u devet sati navečer skupilo se ispred crkve Gospe od Otoka u Solinu te se nakon svete mise — predvođeni don Alojzijem Čondićem i fra Špirom Marasovićem s još trojicom svećenika — uputilo na višesatno iscrpljujuće noćno hodanje prema cetinskom svetištu. Svi s istim ciljem. Velikoj Gospi čestitati svetkovinu njezina uznesenja na nebo, reći joj što ih muči, preporučiti joj svoje najdraže ili jednostavno ići jer svi idu. Hodamo tako i mi među manjim i većim, bržim i sporijim grupicama noćnih tragača za svetim, a kraj nas prolaze tri vesele gospođe. Prijateljice Marica Matas iz Splita, Jasminka Radić iz Marine i Dinka Gaće iz Zagvozda ovu će večer posvetiti Bogu.
— Hodočastim već 15 godina i uglavnom se molim za zdravlje svoje obitelji. Prije su muški išli s nama, ali su brzo odustali. Mi smo vam žene upornije i izdržljivije — govori nam Marica Matas koju smo kao iskusnu hodočasnicu odmah upitali za zlatna pravila dugoga noćnog hodanja. Tridesetak kilometara pješice i nije mala stvar. — Dobre patike i hlače i puno tekućine. I ne trčat! Bez žurbe, samo polako i onda nije problem. Stanemo mi na dva-tri mista i duvan zapalit i opet stignemo za pet sati do Sinja — ističe gospođa Marica te dodaje kako je najljepši dio cijeloga napornog putovanja dolazak pred sinjsku crkvu te svečana misa.
Ruksaci i kišobrani
Dinka Gaće cjelonoćnim hodanjem zahvaljuje Sinjskoj Gospi tek drugu godinu. I ubuduće će, naglašava, u ugodnom društvu s molitvom na usnama kročiti da bi se poklonila i pomolila.
— Zahvaljujem za sve dosad lipo u životu. Zadovoljna sam sa sobom kao vjernicom i molit ću se Gospi da tako i ostane — kazuje Dinka.
Desetak metara iza dobro raspoloženih prijateljica susrećemo mladića i djevojku. Naoružani su punim ruksacima, kišobranima i širokim osmijesima. Nisu momak i cura, kažu nam, nego samo prijatelji. No na pitanje što bi se sve moglo izroditi i dogoditi u dugoj ljetnoj noći samo su se zagonetno nasmiješili. Zgodnim dvadesetogodišnjacima, Tei Knez i Anti Naranči, ovo je prvo hodočašće u Sinj i očito još ne znaju što je pravi noćni umor, natečene ruke i zglobovi, ali oni su se zavjetovali pa se nadaju da će njihova molitva biti uslišana.
— Prijatelj mi je stradao te se iskreno nadam da će mu ovaj moj zavjet za njegovo što brže ozdravljenje barem malo pomoći — ističe Ante.
— Ja sam sigurna da ova noćna hodnja uoči Velike Gospe puni baterije za daljnje koračanje kroz život, da nam prepreke i teškoće budu lakše — zaključuje Tea.
Noć je brzo prošla i rijeka mladih hodočasnika slijevala se u nedjelju od najranijih jutarnjih sati prema svetištu Gospe Sinjske. Na tradicionalno pokorničko hodočašće stizali su mladi iz svih dijelova Splitsko-makarske nadbiskupije.
I dok su se mladi hodočasnici iz Splita, Kaštela, Trogira i Omiša na put prema najvećem južnohrvatskome marijanskom svetištu uputili iz Solina, mjesto okupljanja i polazište za Sinj mladih vjernika imotsko-makarskog područja bilo je Cista Provo. Zajedno s njima u Sinj su u nedjelju ujutro pristigli i mladi hodočasnici iz drniškog i kninskog kraja, kao i iz Bosne i Hercegovine. Prema podatku sinjskih franjevaca o broju podijeljenih hostija za svetu pričest, u nedjelju ujutro Gospi Sinjskoj hodočastilo je više od 8 tisuća mladih vjernika.
Vjera jača od kiše
Za pristigle hodočasnike u 6 sati slavljena je sveta misa koju je uz asistenciju većeg broja svećenika predvodio msgr. Ivan Ćubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije. Misno slavlje održano je u dvorištu Franjevačkog samostana, jer je za toliki broj vjernika crkva pretijesna. Prije početka svete mise mlade je pozdravio sinjski gvardijan fra Bože Vuleta podsjećajući da je većina njih na put prema sinjskoj Majci krenula s mjesta gdje je održan nezaboravni susret mladih vjernika s najvećim hodočasnikom Ivanom Pavlom II.
U noći na nedjelju, dok su hodočasnici koračali prema Sinju sve težih nogu, tamni oblaci ostali su zatvoreni pa je cijeli put protekao bez kiše. Kada je počelo slavljenje svete mise, počela je i kiša, najprije mala, a onda se otvorilo nebo. Unatoč kiši i na većini vidljivu umoru, hodočasnici su ostali na misi do kraja, obišli su i poklonili se pred Gospinim oltarom, a potom potražili mjesto za kakav-takav odmor i okrepu.
Više: Slobodna Dalmacija...
