Škole su pronašle način na koji će se boriti protiv mobitela. U pravilnike o unutarnjem redu škole većina ih je uvrstila članak koji učenicima brani korištenje mobitela, discmana i sličnih naprava u nastavi. Dio ravnatelja čak je zabranio donošenje mobitela u školu pod izgovorom da je riječ o nenastavnom predmetu za čiji nestanak ili krađu škola neće odgovarati. To, doduše, ne znači da su se mobiteli pod satom prestali glasati.
»U mojoj školi, čim ti zazvoni mobitel na satu, profesor te zamoli da ga odneseš voditeljici smjene. Ako odbiješ, uzme ti ga i odnese sam. Ako i nastaviš nabadati po tipkama, sve skupa ti začini jedinicom, a mobitel ti ne daju dok po njega ne dođu roditelji«, objasnio nam je »filozofiju« mobitela u školi učenik zagrebačke XV. gimnazije.
Mobitela je u školama sve više, no ravnatelji - ako službeno i zabrane njihovo unošenje u školu - nemaju ovlasti provjeriti školske torbe.
»Sve je stvar roditelja i njegove procjene, a ja kao ravnatelj nemam ovlasti pregledavati školsku torbu osim u iznimnim situacijama. Mobitela je svake godine sve više iako u školi postoji javna govornica. Djeca ih dobivaju kao dar od roditelja ili rodbine, za prvu pričest ili krizmu. Porast mobitela je nakon blagdana«, kaže ravnatelj zagrebačke osnovne škole »Mladost« Jozo Ćavar.
U pravilniku te škole stoji: »Nakit, mobitel, skupocjene i druge predmete koji nisu u programu nastave učenici ne smiju nositi u školu. Škola za iste ne snosi odgovornost«.
»Stanje s mobitelima sigurno je bolje nego prije nekoliko godina. Iako svakim danom raste broj učenika koji u školu donose mobitele, zahvaljujući primjeni odgovarajućih pravilnika i nastupu nastavnika, sve su rjeđe dojave sindikatu o ovom vidu ometanja nastave«, kaže predsjednik Školskog sindikata »Preporod« Željko Stipić.
Stipić napominje da je nemoguće zabraniti mobitele u školama, a jedino je moguća primjena odgojnih mjera. Kao rješenje primjenjivo u budućnosti vidi postavljanje uređaja u škole kojim bi se, jednako kao u Saboru, ometao signal.
No, što je s nastavnicima? U školskim pravilnicima stoji da učenici ne smiju koristiti mobitele u nastavi. Smiju li nastavnici? »Profesorici iz matematike jednom je zazvonio mobitel. Samo ga je izvukla iz torbe i ugasila. Poslije nam se pet minuta ispričala«, kaže naš sugovornik iz XV. gimnazije. Naravno, ima i drukčijih primjera. Učiteljici, koja je žestoki protivnik mobilne zvonjave kod učenika, uredno se zna oglasiti mobitel iz torbice.
Nakon što ga bez riječi izvadi i izađe iz razreda, vrati se na nastavu nakon pet-šest minuta. Bez riječi isprike. »Halo, a vi ste. Dajte da se čujemo malo kasnije, baš sam u razredu, zaključujem ocjene«, odgovor je koji se slučajno nametnuo kad smo nazvali ravnatelja privatne osnovne škole Kreativni razvoj Tina Časla. I on je zabranio svojim učenicima korištenje mobitela u nastavi.
Djeca zaboravila pisati olovkom
Europa je dijelom uspjela preboljeti dječju bolest zvanu mobitel u školi. Većina škola, naime, posjeduje ormariće u kojoj djeca, osim školskih torbi, ostavljaju i osobne predmete nepotrebne u nastavi. Među ostalima, i mobitel. Pedagoge, međutim, brine drugi problem. »Mladi Europljani koji brzinom svjetlosti palcem ispisuju tekstualne poruke na mobitelu gube sposobnost pisanja olovkom na papiru«, tvrde učitelji u Češkoj. Češki se učitelji žale da su mobiteli brojniji od ljudi, a računalni je govor jezik mladeži. »Rukopis im je grozan, računala i mobiteli imaju prevelik utjecaj«, kaže jedna praška učiteljica.
Izvor: Vjesnik
