Tako je u današnje vrijeme sasvim uobičajeno da se većina bankarskih usluga može koristiti iz topline vlastitog doma putem interneta, pa čak i putem mobilnih telefona. Slična (vrlo visoka) razina informatizacije i internetizacije vrlo često je prisutna i kod drugih vrsta poslovnih subjekata. Za razliku od ranije navedenih pozitivnih primjera korištenja najsuvremenijih tehnologija u poslovanju, slično oduševljenje ne može se iskazati u slučaju državne ili lokalne uprave, iako treba biti pošten pa priznati da su u zadnje vrijeme i tu primjetni vrlo uočljivi pomaci. Podsjetimo se samo nekoliko najpoznatijih primjera uspješne informatizacije državne uprave, poput digitalizacije zemljišnih knjiga ili mogućnosti prijave PDV-a elektroničkim putem.
Za razliku od navedenih uspjeha državne uprave u osuvremenjivanju načina svojeg djelovanja, lokalna samouprava (županije, gradovi, općine) dosta zaostaje sa sličnim aktivnostima. A upravo su to subjekti pomoću kojih bi većina njihovih korisnika (građana) trebala ostvarivati najveći dio svojih svakodnevnih potreba.
Baš kao u svakoj modernoj demokraciji lokalna uprava ne bi smjela postati svrha samoj sebi, nego bi se trebala truditi što djelotvornije rješavati najrazličitije probleme na svojem području, a to je moguće postići jedino uz stalnu dvosmjernu komunikaciju na relaciji lokalna uprava – građani.
Pa ipak, i tu se nešto kreće. Početkom ovog mjeseca u Varaždinu su Mihovil Prpić, predsjednik uprave Metronet telekomunikacija, i varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok potpisali ugovor koji predstavlja formalni početak provođenja projekta - Varaždin inteligentni grad.
Glavni cilj projekta je optičko povezivanje svih gradskih institucija i tvrtki Varaždina u jedinstvenu telekomunikacijsku mrežu. U sljedećem koraku očekuje se potpuna informatizacija gradske uprave i arhiva, umreživanje svih škola te drugih sličnih ustanova, a u konačnici je najavljena mogućnost izravne primjene najnaprednijih tehnologija poput telemedicine ili interaktivne televizije preko iste komunikacijske infrastrukture.
Na temelju projekta inteligentnog grada Varaždinci bi u bližoj, ili nešto daljoj budućnosti, trebali većinu svojih potreba (poput zahtjeva za različitim vrstama subvencija), ali i obaveza prema jedinici lokalne samouprave (poput plaćanja komunalnih troškova i slično) rješavati putem vlastitog računala i odgovarajuće bankarske ustanove s kojom inače posluju. Korištenjem iste tehnološke infrastrukture može se mnogo izravnije i transparentnije pratiti rad gradskog poglavarstva te drugih ustanova, odnosno slati različiti prijedlozi, primjedbe ili protesti na njihov rad.
Najvažnije je u cijelom projektu da se izravnom dvosmjernom komunikacijom može zaobići često vrlo troma i spora birokracija u organima lokalne samouprave.
Veseli činjenica da grad Varaždin ne predstavlja izdvojeni slučaj, nego se već popriličan broj drugih jedinica lokalne samouprave priprema ili već provodi slične projekte iz domene djelovanja digitalnog grada (na primjer, Rijeka, Zagreb). Ne treba zaboraviti ni na projekte manjeg ili većeg opsega u manjim jedinicama lokalne samouprave o čijim karakteristikama najčešće nema dovoljno informacija zbog neodgovarajućeg praćenja njihovog rada u pisanim/elektronskim medijima.
Ni najbolje tehnološke pretpostavke ne mogu osigurati zadovoljavajuću modernizaciju državne/lokalne uprave ako nepremostivu prepreku predstavljaju neodgovarajući ili zastarjeli zakoni, odnosno neprikladna organizacija čitavog sustava uprave. Na primjer, što nam znači potpuno organizirana i pripremljena mogućnost elektronskog podnošenja nekog obrasca, ako to nije predviđeno ili još gore, ako je to zabranjeno zakonom.
Navedimo još jednu vrlo frustrirajuću prepreku iz domaće prakse - ni najbolja komunikacijsko/tehnološka infrastruktura ne može pomoći u elektronskom provođenju nekog postupka, ako on nije u nadležnosti gradske uprave, nego je strogo centraliziran na razini države.
Prema nekim procjenama u Hrvatskoj je manje od trećine svakodnevnih servisa koje uprava nudi građanima u nadležnosti lokalne samouprave, dok se u zemljama Europske unije taj postotak kreće oko 90 posto. To znači da se za uspješno provođenje koncepta digitalnog grada, uz aktivnost tehnološki orijentiranih stručnjaka različitih profila, usporedo mora vrlo intenzivno raditi na proučavanju strane zakonske regulative i izmjeni vlastite.
Izvor: T-Portal
